srijeda, 3. siječnja 2018.

14. Molitveni dan za Domovinu i 12. hodočašće oružanih i redarstvenih snaga 2015.

Molitva za slogu, mir, suživot i jednakopravnost svih naroda u BiH

 

Na prostoru nekadašnjeg kraljevskog grada Bobovca, pokraj Kraljeve Sutjeske, 24. listopada upriličen je 14. Molitveni dan za Domovinu i 12. hodočašće pripadnika Ministarstva obrane, Oružanih snaga BiH te redarstvenika. Svečano misno slavlje predvodio je vrhbosanski nadbiskup metropolit Vinko kard. Puljić, u koncelebraciji s vojnim biskupom u Hrvatskoj mons. Jurjom Jezerincem te 40-ak svećenika među kojima su bili vojni kapelani iz BiH i Hrvatske. Hodočašće je bilo pod geslom Nebeska Majko, čuvaj naše obitelji, gnijezdo života, vjere i duhovnih zvanja.


















Prema dosadašnjoj uhodanoj tradiciji, molitvena procesija započela je okupljanjem kod rijeke Bukovice podno Bobovca, nakon čega su se časnici, vojnici i redarstvenici noseći zastave BiH te hrvatske komponente OS-a, zaputili na nekoliko kilometara udaljen Bobovac. Tijekom puta zajednički je moljena krunica koju je započeo kard. Puljić. Kako je kolona formirana, nekoliko stotina vjernika iz različitih župa Vrhbosanske metropolije pridružilo se časnicima, vojnicima i redarstvenicima te su zajedno došli do Bobovca gdje su sudjelovali u euharistiji.

Ne zaboraviti svoju povijest

Glavni vojni kapelan preč. Željko Čuturić je na početku pozdravio nazočne, a posebno  okupljene predstavnike vojnih atašea iz BiH, Slovenije te Hrvatske kao i pripadnike EUFOR-a te predstavnike vlasti na čelu s predsjednikom Federacije BiH Marinkom Čavarom, djelatnike Ministarstva obrane i pripadnike Oružanih snaga BiH te policije. Istaknuo je da bi čitavo hodočašće na Bobovac bilo teško ostvariti bez potpore i razumijevanja ministrice obrane BiH Marine Pendeš te načelnika Zajedničkog stožera generala Jeleča koji su također nazočili misnom slavlju. Zaželio je dobrodošlicu i povijesnoj Hajdučkoj družini Mijata Tomića iz Tomislavgrada, kao i vjernicima pristiglim iz Hercegovine.
Na početku mise vrhbosanski nadbiskup je prenio pozdrave vojnog biskupa u BiH mons. Tome Vukšića koji je sudjelovao na Biskupskoj sinodi u Rimu kao delegat BK-a BiH. Naglasio je kako se mons. Vukšić susreo sa Svetim Ocem te ga upoznao s okupljanjem na Bobovcu, a papa Franjo je uzvratio slanjem apostolskog blagoslova.
U prigodnoj propovijedi kardinal je podsjetio na riječi pape Bergoglija izrečene tijekom pastirskog pohoda BiH, kojima je naglasio kako vjernici nemaju pravo zaboraviti svoju povijest.
„Upravo što smo svjesni svojih korijena i povijesti, započeli smo hodočašće na kraljevski grad Bobovac. Ovdje želimo moliti za našu domovinu. Želim reći da je domovina tamo gdje je moj dom, gdje živim. Tu sam primio kulturu, krštenje i majčinski jezik. Čovjek to nosi cijeli život u sebi. Zato danas molimo da u toj domovini ljudi koji je vode imaju mudrosti. U vremenu kada su brojne vrijednosti urušene, često nestane te mudrosti i prevlada koristoljublje. Tamo gdje ne vladaju pravedni zakoni, postoji opasnost da cvate korumpiranost i kriminal“, kazao je kard. Puljić pozivajući na molitvu kako bi i svi građani imali poštenja koje je danas postalo kao strana riječ.
„Mi želimo ovdje, na temeljima svoje povijesti, vratiti one vrjednote koje smo iz kršćanstva i iz krsnog zavjeta primili: da budemo vjernici koji usvajaju Božje zapovijedi koje su temelj ljudskih prava. Kad se uvažavaju i poštuju ljudska prava, onda će se donositi i pravedni zakoni. A gdje vladaju pravedni zakoni, tamo neće biti korupcije ni kriminala. Zato želimo to ugraditi u zemlju koju svojom zovemo“, rekao je kardinal naglasivši kako se na Bobovcu moli za slogu i pravdu. Istaknuo je također kako je teško slušati medije koji rado prenose huškački duh prema kojemu je uvijek kriv netko drugi.
„Takav način treba mijenjati i unositi u medije duh međusobnog poštovanja i priznanja u vlastitom identitetu. To je ta pravda prema kojoj će svatko dobiti ono što mu pripada. To je početak izgradnje mira; tada se otvara perspektiva za napredak; to je zborna molitva koju smo danas molili“, poručio je na kraju svoje propovijedi nadbiskup.

Dobra medijska popraćenost

Molitvu vjernika čitali su pripadnici Oružanih snaga i policije različitih razina, a na kraju mise ministrica Pendeš darovala je kard. Puljiću sliku koju je naslikao pripadnik 3. pješačke bojne 6. brigade OS-a BiH narednik Marijan Paradžik. Liturgijsko pjevanje animirao je župni zbor iz Žepča pod ravnanjem s. Samuele Marković, članice Družbe Marijinih sestara. U znak zahvalnosti zboru, u ime ravnatelja Granične policije Zorana Galića, s. Samueli je darovana slika djelatnika Granične policije Nikice Sabljića. Na misi su sudjelovali i č
lanovi Udruge povratnika, raseljenih i izbjeglih Hrvata općine Teslić Naša ognjišta sa sjedištem u Studencima.
Misno slavlje uživo je prenosio Hrvatski radio Bobovac, a preuzimali su Radio Marija i Radio Herceg-Bosne, a misi su nazočili i novinari ostalih eminentnijih TV kuća iz Federacije BiH. Na kraju molitvenoga pohoda podno Bobovca, odakle je i započela procesija, za sve sudionike pripremljen je vojnički grah.
Molitveni pohod Bobovcu pokrenuo je kard. Puljić u znak sjećanja na dan smrti bosanske kraljice Katarine Kosača koja je umrla 25. listopada 1478. Želja je bila ujedinjenje vjernika u molitvi za osobne potrebe, za vlastiti narod i domovinu Bosnu i Hercegovinu, ali i za sve ljude i narode koji u njoj žive.
Nažalost, i ove godine u medijima su se pojavile određene skupine kojima smeta hrvatsko znakovlje na Bobovcu i općenito u BiH. Jasno je kako to znači da će se još dugo morati raditi na prihvaćanju jednakopravnosti svih naroda i građana u BiH.

utorak, 12. prosinca 2017.

Saudijska Arabija – „Sjeverna Koreja“ muslimanskog svijeta


Kraljevina Saudijska Arabija je država s 22 milijuna stanovnika na Аrapskom poluotoku. Graniči s Jordanom, Irakom, Kuvajtom, Omanom, Ujedinjenim Arapskim Emiratima te Katarom. Islam je državna religija gotovo cjelokupnog domaćeg pučanstva. Velik broj stanovnika, njih oko 6 milijuna, strani su državljani na privremenom radu. Kršćani i ostali nemuslimani među njima nemaju gotovo nikakve religijske slobode. Čitanje i posjedovanje Biblije, kao i križeva, krunica… zabranjeni su, poglavito u javnosti, dok uhićenim pripadnicima tzv. kućnih Crkava najmanje što slijedi jest deportacija. Izlazak iz islama je kažnjiv smrću. Organizacija Open doors stavlja ovu zemlju na 12. mjesto prema težini proganjanja kršćana.  











Saudijska Arabija je kolijevka islama, a njezinu važnost u muslimanskom svijetu povećava činjenica da se tu nalaze Meka i Medina, dva najveća islamska svetišta. Većinu stanovnika čine Arapi (90%). Gotovo svi su muslimani: 96% suniti i oko 4% šijiti. Učestali bombaški napadi unutar kraljevine događaju se zbog sektaškog sukoba između tih dviju frakcija islama.
Značajan je udio stalnih ili povremenih stranih radnika u zemlji, pretežno iz zemalja regije (Jemen, Egipat, Palestina, Sirija, Irak), ali i Azije (Pakistan, Juž. Koreja, Filipini) te visokokvalificiranih radnika iz Europe i SAD-a. Najrašireniji je jezik arapski s manjim regionalnim razlikama. Gustoća naseljenosti vrlo je mala (11 st./km2), a velika pustinjska područja gotovo su nenaseljena. U gradovima živi više od 70% stanovnika, a najveći su: Riyad (4,45 milijuna), Jidda (3), Meka (1,4), Medina (1)...

Kako je nastala kraljevina?

Današnja Saudijska Arabija razvila se iz emirata Nedžd koji je oko 1740. osnovao Muhamed ibn Saud, utemeljitelj dinastije Saudida i pristalica vjerske sljedbe vehabita (u čemu leži čitav problem religijskih manjina i nesloboda u ovoj državi). On je do 1810. osvojio sjeverni Nedžd, Hasu, Kuwait, Oman i Hidžas. Ibn Saudovi napadaji na teritorij današnjeg Jemena, Sirije i Iraka izazvali su osmansko-egipatsku intervenciju i kratkotrajno svrgnuće dinastije Saudida. No, već je 1902. Abdulaziz ibn Saud uspostavio vlast stare dinastije i 1905. proglasio Nedžd kraljevstvom. U ratu s Osmanlijama i Rašidima, Saudidi su 1913. postupno širili vlast na druga područja poluotoka. Nakon Prvog svjetskog rata Ibn Saud je oslobodio Nedžd nominalnoga suvereniteta Osmanskoga Carstva. Potom je u nizu bitaka tijekom 1920. osvojio Asir i Hail te stekao kontrolu nad cijelom srednjom Arabijom; 1922. protjerao je Rašide iz sjevernog Nedžda, a 1924.–'25. osvojio kraljevstvo Hidžas što je temelj današnjoj Saudijskoj Arabiji. Zemlja je to koja se slobodno može nazvati privatnom državom jedne velike kraljevske obitelji koja broji oko 15 000 prinčeva i princeza te u očima međunarodne zajednice predstavlja jednog od glavnih kršitelja brojnih međunarodnih konvencija o ljudskim pravima. Naravno, sve se to zataškava i stavlja u drugi plan zbog nafte i političkih veza koje ima ova kraljevina.

Islam državna religija

Prema državnom uređenju, tzv. Temeljnom zakonu koji je kralj izdao 1992., Saudijska Arabija je muslimanska i nasljedna monarhija. Državno se uređenje temelji na Kur'anu i šerijatskom pravu te novijim zakonskim propisima i dekretima koje izdaje kralj. Monarh je poglavar države, nositelj zakonodavne i izvršne vlasti te vrhovni zapovjednik oružanih snaga. Predsjeda Vijećem ministara koje sam imenuje, a koje mu pomaže u provođenju izvršne vlasti. Biračko je pravo ograničeno na muške državljane starije od 21 godine koji mogu sudjelovati na lokalnim izborima. Sudbenu vlast provodi Kraljevski sud te niži šerijatski sudovi, a suce imenuje kralj na prijedlog Vrhovnoga vijeća pravosuđa.
Upravo zbog spornog Temeljitog zakona i osnivanja zemlje na vjerskim načeima Ibn Abdul Vehaba, današnji nemuslimani u Saudijskoj Arabiji imaju velike probleme. Selefijska teologija svojom zadaćom smatra vraćanje islama u stanje kakvo je bilo u doba poslanika Muhameda te izbacivanje svega što oni smatraju novotarijama, idolatrijom, herezom... Laičkim rječnikom govoreći, oni žele poništiti više od 1000 godina islamske teološke prakse i učenjačkih dostignuća te sve popularno rečeno "resetirati" i vratiti na početak. Oni su zapravo "ortodoksni reformatori" ili „teorijski fundamentalisti". Jedan ogranak selefijskog pokreta predstavljaju i vehabije, iako oni ne vole da ih se tako zove jer izbjegavaju kult ličnosti.
Iako službeno svi državljani Saudijske Arabije moraju biti muslimani, procjenjuje se da u njoj živi oko milijun katolika, uglavnom imigranta s Filipina. Vlada Saudijske Arabije omogućava kršćanima da uđu u zemlju, ali ultrakonzervativni selafistički zakon sprječava prakticiranje vjere. Vjerski obredi odvijaju se isključivo u privatnim prostorima. Svi kršćanski simboli i predmeti (križevi, vjerske knjige, slike, itd.) zabranjeni su u Saudijskoj Arabiji, a njihovo je posjedovanje kažnjivo zakonom. Konverzija iz islama na drugu vjeru smatra se otpadništvom i kazneno je djelo, kažnjivo smrću ukoliko se optuženi ne odrekne nove religije. Za provođenje ovih zakona i propisa nadležna je vjerska policija zvana Mutava (službeno: Povjerenstvo za promicanje vrline i sprječavanje zla).
Kršćani su u Saudijskoj Arabiji 2000. godine činili oko 3% pučanstva. Budući da je njihova vjerska sloboda službeno ograničena te su predviđene zakonske sankcije, slobodno se Saudijska Arabija – premda ima prisne odnose sa Sjedinjenim Američkim Državama – može nazvati „Sjevernom Korejom“ muslimanskog svijeta.

Uhićenim kršćanima slijedi deportacija

Više desetaka etiopskih kršćana moglo bi biti deportirano iz Saudijske Arabije nakon što su vlasti otkrile privatne molitvene skupove u Džedi, navodi Human Rights Watch. Skupina je navodno uhićena u privatnoj kući u Džedi krajem 2011. Većina od 35 uhićenih su žene, a troje od njih je izjavilo da ih je policija skidala prilikom pretresa. Jedna osoba je izjavila da su ljudi premlaćivani, a također se požalila na neadekvatnu medicinsku zaštitu i loše higijenske uvjete u zatvoru. „Policajci su također šutirali i udarali muškarce u zatvoru Buraiman nazivajući ih 'nevjernicima'“, ispričali su.
Iako je kraljevina 2006. najavila dozvolu prakticiranja religije u privatnosti, ipak je saudijska religijska policija nastavila vršiti upade na privatna okupljanja.
„Dok kralj Abdullah organizira međunarodni međuvjerski centar za dijalog, njegova policija gazi prava vjernika drugih vjera“, rekao je Christoph Wilcke, viši istraživač HRW-a za Bliski istok, aludirajući na Centar za međureligijski i interkulturalni dijalog, koji je Saudija osnovala u Beču 2010.

Tisuću udaraca bičem

U Saudijskoj Arabiji, zemlji koja je faktički iz feudalizma ušla u kapitalističko društveno uređenje, sasvim su normalni naslovi u novinama kao što su Kritizirao kralja pa završio u zatvoru, Aktivist osuđen na četiri godine i 300 udarca bičem, Osuđen na smrtnu kaznu jer je na Facebooku vrijeđao proroka Muhameda...
Zato ne čudi što je Vrhovni sud u Saudijskoj Arabiji 2012. potvrdio presudu blogeru Raifu Badaviju kažnjenom s 1 000 udaraca bičem i 10 godina zatvora zbog pokušaja pokretanja internet foruma za javnu raspravu o vjerskim i političkim pitanjima. Badavi je 2008. pokrenuo internetsku stranicu i forum pod nazivom Liberalna saudijska mreža. Uhićen je 2012. otkad se nalazi u zatvoru u Džedi. Optužnica ga tereti za vrijeđanje islama putem elektronskih medija.
Dok Međunarodni zakon o ljudskim pravima zabranjuje presude koje uključuju tjelesna kažnjavanja, uključujući i bičevanje, zakonodavci u S. Arabiji se čude miješanjima stranih zemalja u njihova unutarnja pitanja.

Zašto kršćani ne smiju u Meku?

Muslimani mogu nesmetano posjećivati Vatikan i ostala sveta mjesta kršćanstva, no, s druge strane, kršćani ne mogu posjetiti neka sveta mjesta islama. Zbog čega? „Ja sam kršćanin i rado bih sa svojim muslimanskim prijateljima posjetio sveta mjesta u Meki“, piše jedan od korisnika na stranici Deutsche Wellea na Facebooku. On nije jedini koji ne razumije zbog čega su Kaba i džamija El-Ahram, kao sveta mjesta muslimana, zabranjeni za pripadnike drugih vjeroispovijedi. Zar to nije suprotno dijalogu? Može li doći do međusobnog upoznavanja ukoliko takvi posjeti nisu mogući?
Imam Metwali Mousa, član Središnjeg vijeća muslimana u Njemačkoj, ima povijesno objašnjenje koje dolazi izravno iz Kur´ana: „U vrijeme Božjeg poslanika Muhameda bilo je politeista koji su goli i nečisti prolazili pored Kabe. Oni su u Kur´anu opisani kao nevjernici i bilo im je zabranjeno ući u džamiju.“
Upravo tu među poznavateljima islama postoje različite interpretacije. Neki tu riječ shvaćaju kao sinonim „nemuslimanstva“, a drugi samo kao „nečist“ ili „prljav“. No, čini se da je zabrana ulaska u Meku za one koji nisu muslimani prvobitno nastala iz straha da bi se u Kabu moglo vratiti mnogoboštvo.
Muslimanska udruženja u Njemačkoj su kao reakciju na žestoku debatu koja se u toj zemlji vodila o integraciji pokrenuli akciju Dan otvorenih džamija.

srijeda, 6. prosinca 2017.

Čad - korupcija, siromaštvo, međuvjerske tenzije i terorizam


Iako bogata zlatom i uranijem, Čad je relativno siromašna država u središnjoj Africi bez izlaza na more, dok se sjeverni dio te zemlje nalazi u pustinji Sahari. Čad graniči s Libijom, Sudanom, Srednjoafričkom Republikom, Kamerunom, Nigerijom te Nigerom. Nepovoljan zemljopisni položaj, ratom rastrgane susjedne zemlje, brojne, skoro pa bezimene terorističke grupacije te religiozna šarolikost Čada, razlog su za brojne patnje tamošnje kršćanske zajednice...





Kako bismo lakše shvatili situaciju kršćanskoga pučanstva u Republici Čad, važno je napomenuti nekoliko osnovnih činjenica. Također je bitno pojmiti kako je Čad, kao i većina afričkih zemlja, relativno kasno dobio neovisnost, i to u neprirodnim granicama koje su pravili kolonizatori. Nakon stjecanja neovisnosti od Francuske, 1960., zemlja je mnogo godina bila među najsiromašnijima na svijetu, dijelom i zbog dugotrajnog građanskog rata etničko-vjerskih frakcija. Na sjeveru zemlje glavna je religija islam, dok je na jugu kršćanstvo te lokalni animizam. Također je važno napomenuti da u Čadu postoje različite skupine muslimanskih sljedbi koje se međusobno ne priznaju te su ponekad između sebe ratovale.
 
Klasična podjela: sjever i jug

Na etnički, kulturno i gospodarski prijelaznom području između arapske Sjeverne Afrike i crne Afrike već stoljećima postoje velike suprotnosti između sjevernog i južnog dijela današnjeg Čada. Suprotnosti u Čadu potječu upravo iz sukoba trgovaca robljem sa sjevera i njihovih žrtava na jugu. Preusmjeravanjem trgovine na pomorske pravce, teritorij ove države postaje nebitan. Početkom 20. st. francuska kolonijalna vojska osvaja prostor Čada što je „vakuumiralo“ problem do proglašenja neovisnosti.
Budući da na sjeveru žive muslimani koji govore arapski, a u južnom dijelu živi pretežno crnačko pučanstvo koje govori raznim sudanskim jezicima, našlo se plodno tlo za sukobe. Muslimani su bili nezadovoljni što je predsjednik zemlje, nakon proglašenja neovisnosti, kršćanin s juga te su počeli sukobi koji su s prekidima trajali skoro 40 godina.
Danas od 11 milijuna stanovnika Čada oko 54% su muslimani, katolici čine 20%, protestanti 14%, a pripadnici tradicionalnih vjerovanja 7%.

Postupna demokratizacija uz stalnu opasnost od rata

Nakon dugotrajnog građanskog rata sredinom 1990-ih situacija u zemlji se postupno stabilizirala, a 1996. Idriss Deby je pobijedio na predsjedničkim izborima. Kako to obično biva u afričkim zemljama, on je mijenjanjem ustava omogućio sebi pobjedu na još nekoliko predsjedničkih izbora te se na toj poziciji nalazi i danas.
Unatoč postupnoj demokratizaciji, godine 1998. opet je krenula oružana pobuna na sjeveru koja je zaustavljena tek 2002. Posebni problemi za Čad i tamošnje kršćane počinju i 2003. kada su se sukobi iz susjednog Sudana prelili u njihovu zemlju, zajedno sa stotinama tisuća izbjeglica.
Pojavom tzv. Arapskog proljeća i propašću Libije na sjeveru, situacija se dodatno komplicira. Različite bande upadaju u zemlju iz nekoliko susjednih zemalja, a vrhunac se dogodio krajem 2014. kada je Čad zatražio vojnu pomoć susjednih zemlja, pogotovo Kameruna, u borbi protiv islamista Boko Harama.

Današnja situacija

Iako se osjeti lagani napredak u ekonomskim pitanjima budući da je zemlja počela izvoziti naftu te ostale sirovine, pojavom tzv. Afričkog proljeća situacija na jugu zemlje se za kršćane mijenja. Relativno mirna područja u kojima žive kršćani postala su transportne zone za islamske militante koji prelaze iz jedne zemlje u drugu. Islamisti ostavljaju za sobom pustoš, često pale crkve i domove kršćana. Koristeći novonastalu situaciju, i animisti vrše pritisak na kršćane.
Prema istraživanju američke organizacije Open Doors, Crkva u Čadu i tamošnji kršćani su nespremni dočekali mnogobrojne probleme. Česte su konverzije na islam zbog ekonomskog probitka dok bande iz Srednjoafričke Republike pale zasijana polja i ubijaju stoku. Prijavljen je i slučaj da su islamisti željeli napraviti džamiju na mjestu gdje su srušili crkvu, ali je kršćanska zajednica osujetila taj plan. Naravno, takve vijesti ne zanimaju svjetske medije, kao ni činjenica da novci za konverziju kršćana na islam dolaze iz bogatih zaljevskih monarhija kao što su Katar, Bahrein, Saudijska Arabija... Također, posebne skupine muslimana prate „povratnike u islam“ tako da ti ljudi nakon konverzije više nemaju izbora.
Jasno je kako su nakon svega kršćani izgubili povjerenje i nadu u korumpirane lokalne i državne vlasti koje očito ne čine ništa kako bi ih zaštitili. Jedina pozitivna stvar je u tome što vlasti ne vrše državni teror nad kršćanima kao u nekim drugim zemljama. Također, Čad je zabranio neke domicilne islamističke pokrete, međutim jasno je kako ne može kontrolirati svoje granice što predstavlja veliki problem, pogotovo za kršćane na jugu.

Katolici u Čadu

U Čadu ima skoro 2 milijuna katolika koji u crkveno-administrativnom smislu čine jednu nadbiskupiju, šest biskupija te jedan apostolski vikarijat. U Čadu trenutno pastoralno djeluje 10 biskupa i oko 200 svećenika, dijecezanskih i redovničkih. Budući da kršćanstvo u ovoj zemlji ima kraću povijest u odnosu na islam i tradicionalne afričke religije, može se reći kako je Crkva u Čadu i dalje u procesu razvijanja i uspostavljanja institucija i  župa.

četvrtak, 30. studenoga 2017.

Stephen P. White: Primarni razlog posjeta pape Franje SAD-u je potpora kršćanskoj obitelji

Prigodom posjeta Svetoga Oca Sjedinjenim Američkim Državama sugovornika smo pronašli u članu američkoga programa za Katoličke studije i stručnjaku za etiku u Američkome centru za javnu politiku čiji se rad usredotočuje na primjenu katoličkog socijalnog nauka u širokom spektru suvremenih političkih i kulturnih pitanja. Riječ je o Stephenu P. Whiteu koji je studirao politiku na Sveučilištu u Dallasu i filozofiju na Američkome katoličkom sveučilištu u Washingtonu D.C... 



 
White je diplomirao na Sveučilištu St. Patrick u Londonu, a njegovi eseji i članci objavljivani su u National Review Online, Huffington Post, Magnificat, The Catholic Herald (UK), The Daily Caller, TheCatholicThing.org i FirstThings.com. Redoviti je suradnik i CatholicVote.org. Od 2005. koordinator je trotjednog seminara Tertio Millennio  o socijalnom nauku Katoličke Crkve s naglaskom na misli sv. Ivana Pavla II., koji se održava svakog ljeta u Krakovu. S njim smo razgovarali o posjetu pape Franje SAD-u, smrtnoj kazni, rasizmu te američkom društvu općenito...

Poštovani gosp. White, u svome jedanaestom međunarodnom pastoralnome posjetu papa Franjo je posjetio Sjedinjene Američke Države. Možete li nam ukratko reći kakvi osjećaji vladaju među Amerikancima dok ugošćuju Svetoga Oca?

Neopisivo, bolje rečeno, neizbježno je zanimanje Amerikanaca, i to ne samo katolika, nego i građana drugih vjerskih provenijencija za ovaj pohod. Svijet je izgubio ćudoredni kompas; kako evanđelje veli: ovce tragaju za svojim pastirom (usp. Iv 10,3), a čini mi se da smo ga svi na svoj način prepoznali i pronašli u papi Franji.

Spomenuli ste nekatoličko američko pučanstvo. Zanima nas kakvo je zaista nekatoličko društveno političko mnijenje prigodom Papina posjeta Sjedinjenim Državama?

Morate znati da zanimanje za papu Franju nadilazi crkvene granice. Političari koji iz Papina posjeta pokušavaju izvući svoju stranačku korist uvidjeli su da to ovoga puta nije lagan posao. Papa je govorio o politici, ali na izrazito nestranački način. Papa nema stranačkih miljenika. Ono što naglašava jest dijalog i suradnja.   

Iz pojedinih američkih informativno-medijskih kuća često se može čuti kako je papa Franjo prerušeni socijalist ili komunist... Možete li to komentirati?

Oni koji promatraju i analiziraju Svetoga Oca kao ideologa jesu obično pojedinci koji ne mogu ili ne žele gledati stvarnost kakva jest, nego ju vide isključivo iz svojih vidokruga ideoloških kategorija. Takve pritužbe najčešće puno više otkrivaju njih same negoli Papu.

U čemu će Papin posjet utjecati na odnose Sjedinjenih Američkih Država i Kube?

U svome obraćanju Kongresu Sveti Otac jasno je izložio da kao Papa vidi dio svoje „obveze” u građenju mostova gdje god je to moguće. Na kraju „pontiff“ i znači mostograditelj.

Takozvani „jednospolni brakovi“ tema su velikih prijepora u Sjedinjenim Državama. Nedavno pritvaranje gradskog matičara zato što je odbio vjenčati homoseksualce izazvalo je mnoštvo reakcija, ali i odobravanja. Kakvo je Vaše mišljenje o katolicima koji podržavaju jednospolne brakove?

Nažalost, brojni katolici u Sjedinjenim Državama podržavaju jednospolne brakove. Ova potpora pokazuje kako je važno za Crkvu pokazati istinsku ljepotu braka i obitelji, a to znači prikazati kršćanski brak u perspektivi ljubavi kao bolju alternativu trivijalnoj seksualnoj revoluciji. Papa Franjo veli da je potpora kršćanskoj obitelji primarna svrha njegova posjeta Americi.

Sjedinjene Američke Države poznate su po svojoj visokoj razini demokracije, a u isto vrijeme provode zakon o smrtnoj kazni i doživotnom zatvoru za ne tako ozbiljna kriminalna djela...

Prvi razlog zašto je smrtna kazna ustrajna u SAD-u jest taj što je njegova provedba zaštićena Ustavom kojega je teško promijeniti. Drugi razlog je da svaka od 50 država ima svoj vlastiti sustav kaznenog pravosuđa. Neke države su odustale od zakona o smrtnoj kazni, dok druge nisu. Poziv katoličkih biskupa vodeći je glas za promjenu zakona s ciljem dokinuća smrtne kazne – njihov uspjeh nedavno je zabilježen u državi Nebraska – čiji napor je podržao i pohvalio sam papa Franjo prigodom svojega obraćanja Kongresu.

Svakodnevna ubojstva afroameričkih maloljetnika u režiji državne policije te njihovi sve glasniji povici i prosvjedi, a pogotovo oni posljednji u Fergusonu, vratili su nas u žižu rasističkih podjela u SAD-u. Je li rasizam još uvijek naglašen u Americi i podržavaju li ga poneki politički lideri u društvu?

Rasizam je, nažalost, stara rana našega društva i to tako duboka da zarasta vrlo sporo. Zarastanje je tim teže zato što je s jedne strane neprekidno nijekan kao društveni problem, a s druge strane lukavo potpirivan radi sitnih političkih bodova.

Za većinu svjetske populacije Sjedinjene Države su privlačne zbog svoje slobode misli i demokratičnih stajališta, ali i odbojne zbog svoje vanjske politike koja se, iz određenih političkih krugova, smatra ozbiljnom prijetnjom svjetskome miru. S ovog potonjeg stajališta, kakav bi bio Vaš komentar na poznatu maksimu da je SAD „svjetski policajac“?

Daleko od toga da vanjsku politiku Sjedinjenih Država ne treba kritizirati, ali joj, isto tako, ne koristi teza da svaka zemlja u razvitku, na jedan ili drugi način, poradi mira i sigurnosti ovisi o njoj. U svemu tome vlada i svojevrsna hipokrizija kada se kritizira američka vojna moć, a u isto se vrijeme zna da stabilnost pojedinih zemalja nužno ovisi o njezinoj zaštiti i njezinim sigurnosnim mjerama.

Dok se pripremate za nadolazeće predsjedničke izbore u SAD-u koje će, s velikim zanimanjem, pratiti većina svjetske populacije, kakav bi predsjednik, prema Vašem mišljenju, najbolje odgovarao sadašnjim potrebama američkoga društva? 

Demokracija se oslanja na karakter ljudi, a u karakteru ljudi američka demokracija pokazuje kako svoju slabost, tako i žilavost. Predugo je u temeljnoj dinamici američke politike bilo potezanja konopa između države i tržišta: s jedne strane ova prva želi više državnosti, a manje tržišta, a s druge strane ova potonja želi više tržišta, a manje državnosti. Vođa koji će svratiti pozornost na demokratsko društvo – prostor između pojedinca i države u kojem se odvija najveći dio našeg zajedničkog življenja – lider je koji će biti sposoban započeti s liječenjem američke politike.

Prema Vašem mišljenju, koji je razlog da je, ove godine, papa Franjo izabrao baš SAD za svoj pastoralni pohod?

Svjetski susret obitelji događaj je koji se uklapa u središnju temu Bergoglijeva pontifikata. Susret je od 22. do 25. rujna održan u Philadelphiji. Sveti Otac je došao u Ameriku otvoreno podržati ovaj svjetski susret obitelji. Konačno, papa Franjo je rekao da bi svaki pastir trebao vonjati po svojim ovcama. Tako, dok očito ima veliku ljubav prema ivičnjacima svoga tora, gdje živi od 70 do 80 milijuna njegovih "ovaca", a koje još nije posjetio i koje još dobro ne poznaje, Papa se želi pobliže susresti s ovim svojim nemirnim stadom koje, pokatkad u pometnji i plahosti, ipak pripada njegovoj brizi.