srijeda, 9. svibnja 2012.

Haifa – lučki grad podno brda Karmel


Haifa je treći izraelski grad po veličini i broju stanovnika te predstavlja regionalno središte sjevera države. Nalazi se 90-ak kilometara sjeverno od Tel Aviva. Smjestio se između Sredozemnog mora i veličanstvenog brda Karmel. Takav položaj omogućava promatračima s Karmela pogled na široku lepezu prelijepe panorama grada koja u kombinaciji sa sveprisutnim zelenilom i obalama čistog Sredozemnog mora daje osjećaj rajske ljepote.


Upravo zbog toga nije ni čudno što većina hodočasnika koji posjećuju Svetu zemlju prvi put uoči Haifu na brdu Karmel, iznad Bahajskih vrtova s kojih se vidi cijeli grad. Postoje dvije teorije o porijeklu imena grada. Prva pojašnjava da je dobio ime prema imenu velikog svećenika «Caiaphasa» koji je živio u Isusovo vrijeme, a druga kako je ime nastalo spajanjem dvije hebrejske riječi «Hof» i «Yafe» što znači «prelijepa obala». Možda podatak o 17 kilometara plaže oko grada Haife drugoj teoriji ide u prilog.

Grad tolerancije na obali Sredozemnog mora


Bez obzira koje je mišljenje ispravno, činjenica je kako je Haifa vrlo lijep grad koji leži na tri razine: donji dio ili središte u kojem se nalazi stari dio grada, luka i obala, srednji dio (Hadar HaCarmel) i gornji grad. Razlika u visini je veoma naglašena i to se može primijetiti čak i ako se vozite jedinim metroom u Izraelu, tzv. Carmelitom koji od obale Sredozemnog mora vozi preko srednjeg grada do središnjeg Karmela za samo šest minuta, penjući se na nadmorsku visinu od 300 metara.
Haifa je dom za oko 250.000 stanovnika, pripadnika pet različitih religija koji žive jedni pored drugih u miru, skladu i međusobnom poštovanju. Tako danas Židovi (liberalni, religiozni i ultraortodoksni) žive bez problema pored kršćana, muslimana, Bahajaca i Druza. Na grad se naslanjaju okolna naselja, većinom židovska, pa šira regija ima oko 600.000 stanovnika. Od ukupnog broja žitelja samog grada: 80 % su Židovi, 6 % kršćani, 4 % muslimani, a ostatak čine ostale religijske skupine te oni koji se o religiji ne izjašnjavaju.
Druzi su vjerska i etnička skupina koji sami sebe nazivaju mowahhidi ili monoteisti. Svoje domovine nemaju, a njihovo porijeklo nije razjašnjeno. Danas su naseljeni u selima: Libanona, Sirije, Izraela i  Palestine. Prema jednom mišljenju, porijeklo vuku od perzijskih kolonista, a prema drugom potječu od kršćana iz vremena križarskih ratova. Ime su dobili prema jednom od utemeljitelja ismailitskog pokreta šijitskog islama Muhammad ibn Ismail Ad-Durziju.
Bahaizam je sinkretička i misionarska religija nastala u Iranu. Ona preuzima elemente drugih religija i teži stvaranju jedne univerzalne apolitičke svjetske zajednice. Bahaisti tragaju za Bogom, otkrivenjem u vjeri i moralom u ljudskom društvu. Monoteisti su i vjeruju u sve Božje poslanike. Smatraju kako su sve svjetske vjere potekle od istog Boga i kako su u međusobnom skladu. U svijetu ih ima oko pet milijuna.
Iako je sada situacija mirna kad je riječ o međusobnim odnosima Arapa i Židova, u prošlosti nije bilo tako. Još od formiranja Izraela s kraja četrdesetih godina 20. stoljeća u Haifi su se događali brojni masakri i zločini raznoraznih terorističkih skupina obaju naroda. Posljednji teroristički napad na Židove dogodio se prije desetak godina i otada je situacija mirna. Velike probleme je Haifa imala i za vrijeme izraelsko-libanonskog konflikta 2006., kada je skoro 100 hezbolahovih raketa pogodilo grad ubivši 11 stanovnika i natjeravši približno pola grada u izbjeglištvo.

Bahajski vrt u Haifi

U Haifi se nalazi jedan od najljepših svjetskih vrtova koji ne služi samo uživanju u ljepoti potkresanog cvijeća i trave, već je i sjedište Bahajske religije. Osim brda Karmel, Haifa je u svijetu poznata i po ovom zdanju. Vrt je jedan od najljepših postignuća tzv. pejzažne arhitekture. Spušta se strmoglavo, sve do bulevara koji vodi izravno u luku preko ulice na kojoj je nekad bila «njemačka kolonija». Kada se gleda s vrha, vidi se sva širina zaljeva, a pogled se gubi u izmaglici koja se diže iznad mora. Prema određenim istraživanjima u kojima su sudjelovali brojni turisti, ovaj pogled na Mediteransko more s vrha Bahajskog vrta smatra se jednim od deset najljepših pogleda na svijetu.

Bahajski vrt je lijepo uređeno zemljište koje je oplemenjeno kaskadnim bazenima, cvjetnim alejama, stepeništem od plemenitog kamena. Kažu kako je stvaranje vrta koštalo 270 milijuna dolara. Tu su još neki manje ili više uspješno urađeni ukrasi – orlovi i pozlaćeni stupovi. Vrt je građen skoro 11 godina, a izgradnja je počela 1990. Namjera arhitekte ovog zdanja, Fariborza Sahbe, nije bila samo napraviti privlačno mjesto za šetanje i izlet, nego mnogo više od toga - sjedište istoimene religije. Bahajskih vrtova, manjih i većih od haifskog, ima po cijelom svijetu. U Haifi je sahranjen i osnivač religije, Bahaalah, tako da za njegove sljedbenike ovaj grad predstavlja sveto mjesto.

Brdo Karmel – mjesto i simbol

Nakon Bahajskog, neizostavan je put prema brdu Karmelu, na kojem je djelovao prorok Ilija, Ilijinoj špilji u crkvi Gospe Karmelske, u kojoj je svojevremeno živio, te samostanu Stella Maris. Oni su vrhunac jednodnevnog obilaska Haife. Predivna su to zdanja koja izazivaju jake vjerske osjećaje. Postoje i materijali dokazi da su mjesta autentična. Različita arheološka iskapanja urađena 50-ih godina prošlog stoljeća otkrila su ostatke samostana iz doba križara s ostacima oratorija posvećenog Blaženoj Djevici Mariji.
Sama riječ „Karmel“ u prijevodu znači „vrt Božji“. Zaista, svojom vegetacijom to brdo je simbol milosti i blagostanja na zemlji. Nije ni čudo što se u Svetom pismu često veliča zbog svoje ljepote: procvjetao Karmel predstavlja znak osobitog Božjeg blagoslova i naklonosti (Jer 46,18; Iz 35,2; Nah 1,4); uvenuli Karmel je slika uništenja (Nah 1,4;), a ljepota zaručnice iz Pjesme nad pjesmama uspoređena je s njim (Pj 7, 6-7). 
Ovo brdo koje se izdiže iznad Sredozemnog mora u Izraelu je mjesto odakle potiče Red bosnoge braće Blažene Djevice Marije(12. stoljeće). Otuda i pučki naziv karmelićani.
Prema biblijskom tekstu, to je brdo mjesto na kojem je sv. Ilija dao odbaciti Baalove proroke kako bi iskorijenio idolatriju u Izraelu. Na njemu je sv. Ilija u vrijeme suše izmolio tako potrebnu kišu, a prema tradiciji, spilja je mjesto Ilijinog boravišta. Slijedeći njegov primjer i prorok Elizej se ovdje često povlačio u samoću. Znajući kako sv. Iliju štuju pripadnici svih monoteističkih religija nije ni čudo što je danas Karmel meta učestalih hodočašća židova, kršćana i muslimana.
On je sinonim «lijepe samoće» tj. samoće pune prisutnosti. Svako brdo u Svetoj zemlji čuva svoja velika sjećanja na biblijsko razdoblje, a Karmel evocira, iznad svega, proroka Iliju i njegovu neprestanu i ustrajnu molitvu, njegovo gorljivo služenje u svakodnevnoj prisutnosti Boga živoga. Simbol je onih koji traže lice Božje; ono je mjesto Božjeg očitovanja.

Grad mnogobrojnih muzeja i  festivala

Nakon obilaska brda Karmel imali smo prigodu šetati ulicama grada. Živahno je to mjesto s mnoštvom restorana i kavana s baštama koje su pune ljudi. Hrana u restoranima je izrazito ukusna i pristupačnih je cijena, a preporučuje se hummus, falafele i nama dobro poznato jelo - burek.
Saznali smo kako Haifa nije samo grad bogate povijesti, jake ekonomije i lijepih restorana. U njemu se danas odvijaju brojni glazbeni i filmski festivali, a popularni su i tzv. koncerti u parkovima. U ovom gradu se nalazi više od desetak muzeja. Najpopularniji je Izraelski muzej znanosti, tehnologije i svemira koji ima i po 150.000 posjetitelja godišnje. Također su poznati: Muzej moderne umjetnosti, Muzej povijesti te Tikotin muzej japanske umjetnosti, jedini muzej na Bliskom istoku posvećen samo japanskoj umjetnosti. Grad posjeduje i veliki botanički i zoološki vrt, što ga čini veoma posebnim u Izraelu, ali i na cijelom Bliskom istoku.
Haifa je i veliki sveučilišni centar koji nudi dobro i raznoliko obrazovanje, pa nije ni čudno što tu studiraju i studenti iz Sjeverne Amerike i Europe.
Simpatična fraza koja se često ponavlja u Izraelu glasi: «Ako želite moliti idite u Jeruzalem, ako se želite zabavljati idite u Tel Aviv, a ako želite raditi dođite u Haifu». Kao i u većini šala i u ovoj ima mnogo istine. Ovo je grad radnika. U njemu brojne svjetski poznate tvrtke imaju svoja jaka predstavništva (IBM, Intel, Motorola, Yahoo, Microsoft).
U Haifi smo bili samo jedno popodne, a toliko toga se moglo vidjeti.


Ljeta u ovom gradu su suha i topla, a zime blage i kišovite, snijeg skoro i ne pada. Posla za one koji hoće raditi ima, a jak sveučilišni centar nudi mogućnost dobrog obrazovanja. Čini se kako dobro obrazovanje, posao i perspektiva u životu sprečavaju stvaranje nacionalnih i vjerskih tenzija između različitih naroda. Izgleda da je to jedini ispravan put, ne samo za Bliski istok nego i Bosnu i Hercegovinu.








Nema komentara:

Objavi komentar