Planetarni fenomen najavljivanja kraja svijeta

Bliži se famozni 21.12.2012.
Napisao sam prigodni tekst... možda bude zanimljivo za budućnost ali i prošlost...


Kroz ljudsku povijest uvijek su postojali ljudi, datumi, godine i događaji koji su najavljivali dolazak smaka svijeta. Bilo da je riječ o okruglim datumima, poranavnjima nebeskih tijela, zanimljivim godišnjicama, specifičnim matematičkim rješenjima totalne propasti svijeta još nije bilo. Ipak, posljednjih mjeseci, više nego uobičajeno, većina medija je prepravljena vijestima i najavama skorašnjeg kraja svijeta. 
Baš kada smo se oporavili od najava propasti svijeta i „preživjeli“ 21. svibanj 2011. za kada je bio zakazan smak svijeta svjetska medijska mašinerija je učestalo godinu i pol najavljivala novi/stari datum propasti planete za 21. prosinca 2012. kada završava majanski kalendar. 

Dok trgovci opreme za kataklizmička vremena trljaju rukama mnogi se pitaju je li uopće moguće predvidjeti jedan takav događaj?
 

Biblija ne poznaje pretkazivanje kraja svijeta

Tisućama godina kroz povijest ljudi su razmišljalji o onom posljednjem, što slijedi na kraju svijeta kakvoga poznajemo. Biblijsko-kršćanska objava ljudsku povijest vidi kao proces, ili bolje reći tijek vremena, koji naravno ima svoj početak i svoj kraj.

Stoga, razmišljanje o kraju svijeta ne treba biti samo sebi svrhom niti izraz puke znatiželje. Ono treba izvirati iz sadašnjosti i imati za cilj oblikovati bolju budućnost. Upravo zato Biblija ne poznaje pretkazivanje točnoga vremena kraja svijeta. Bibličari nedvojbeno i jasno odbijaju takvu znatiželju i naglašavaju kako je to nemoguće. 

Biblijski govor o kraju svijeta ima drugačiji smisao. Nije bitno 'kada' će biti nego 'što' će biti te na koji način to oblikuje našu sadašnjost.

Jasno je kako ne možemo ostati totalno imuni susrećući se svakodnevno s literaturom, filmovima i vijestima koje opisuju kraj svijeta. Razmišljajući o tome možemo izaći na krivi put nastojanja dešifriranja biblijske simbole.

Od toga nema mnogo koristi. Kako bismo razumjeli poruku spomenutih tekstova potrebno je imati na umu vrijeme nastanka biblijskih knjiga. Svetopisamske knjige nastaju u konkretnim životnim okolnostima izraelskog naroda, a razaranje cijelog svijeta moguće je shvatiti tek uz  kontekst nastanka tih tekstova.

Dakle, govoriti o konkretnim datumima smaka svijeta je nemoguće. To i piše između ostalog u Evanđelju po Marku 13, 32: „A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac“.

Fenomen 2012.

Budući kako u Bibliji nema konkretnih dokaza o datumu kraja svijeta, špekulanti, samozvani proroci i ljudi željni publiciteta su se okrenuli pojedinim biblijskim citatima istrgnutim iz konteksta, matematičkim rješenjima biblijskih brojeva, kozmičkim anomalijama i arheologiji...

Tako je oko iskopane kamene gromade u blizini grada Meksika koju su Maje isklesali prije skoro 1.700 godina razvijen kult kalendara koji najavljuje propast svijeta krajem 2012.

Laž ponovljena tisuću puta postaje istina, a zaboravivši kontekst u kojem je taj kalendar u kamenu isklesan određeni krug ljudi je počeo vjerovati, a taj trend su povećali filmovi i kvaziliteratura.

Fenomen 2012. obuhvaća niz uvjerenja po kojima se kataklizmički ili transformativni događaji trebaju dogoditi u prosincu 2012. Osim što je u posljednjem mjesecu 2012. pao zadnji nadnevka 5.125 godina dugog ciklusa majanskog kalendara najavljeni su i sunčeve oluje i raznorazne prirodne katastrofe diljem svijeta koje bi trebale uništiti čovječanstvo ili znatno smanjiti brojnost ljudi.

Također su se za 2012. predvidjele i transformacija ljudske svijesti i astrološki događaji (prelazak iz doba riba u doba vodenjaka). O 2012. se govorilo i kao o godini susreta s vanzemaljcima ili njihovog napada na Zemlju, godini obrtanja Zemljinih polova (slabljenje magnetskog polja) i godini uništenja supernovom, pa čak i umjetnom crnom rupom.

Što je zapravo istina? Konkretni majanski kalendar govori o životu i bitkama jednog vladara i spominje dan 23. prosinca 2012. kao početak novog ciklusa, nikako kraja svijeta. Tekuća godina je na izmaku. Vanzemaljci nisu došli, magnetni polovi su ostali na svom mjestu, a zemljotresi i tsunamiji nisu uništili život na planetu.

Sulude ideje o predviđanju kraja svijeta

Nije samo moderni čovjek žrtva razmišljanja o smaku svijeta. Ni naši pretci nisu bili imuni na nelogično vjerovanje u kataklizme. Tijekom povijesti bilo je zanimljivih događanja u vezi s vjerovanjem o propasti svijeta.

Neki Rimljani su vjerovali kako će njihov grad biti uništen u 120. godini svoga osnutka. Jedna židovska sekta je borbu Rimljana i Židova 70. kada je uništen hram vidjela kao kraj svijeta. Za vrijeme ranog srednjeg vjeka mnogi su vjerovali u skori kraj svijeta i drugi dolazak Isusa Krista, među njima su bili i neki svetci.

U srednjovjekovnoj Europi se proširila panika uslijed približavanja okrugle godine 1000., jer se vjerovalo da će tada nastupiti sudnji dan, ali kao što znamo ništa se nije dogodilo, također je bilo predviđanja o kraju svijeta 1.000 godina nakon Isusovog uskrsnuća.

Za vrijeme izbijanja pandemije Crne smrti 1348. koja je usmrtila veliki dio stanovništva Starog kontinenta nastala je panika i uvjerenje suvremenika kako je započeo smak svijeta.

U povijesti su zabilježeni pokušaji samih teologa (npr. Johannes Stöffler) koji su pomoću matematičkih formula tumačili navodna skrivena značenja Biblije. Njihova izračunavanja se nisu obistinila, a zbog apokaliptičnih prognoza mnogi su i sudski procesuirani jer su zbog njihovih predviđanja ljudi prodavali imanja ili izvršavali samoubijstva...

William Miller, američki baptistički propovjednik i osnivač milerizma zaključio je, na osnovi proučavanja Svetog pisma, kako će drugi Kristov dolazak biti 1834., no ni njegovo se proročanstvo nije ispunilo. Charles Taze Russell, jedan od osnivača Jehovinih svjedoka i izdavač Kule stražara vjeovao je da će kraj svijeta nastupiti 1914., no i on se prevario. To nije obeshrabrilo njegove sljedbenike koji su tražili nove godine za kraj svijeta, 1918., 1920., 1925., 1941., 1957., 1984. i 1994.... 

Svijet je i danas na svom mjestu.

Osoba za koju zasigurno svi znaju, Nostradamus. Oo je ostavio brojne tekstove za sobom. Proučavajući njegove spise neki su autori zaključili kako će do smaka svijeta doći 1999., no ni tada se nije ništa dogodilo. I danas su aktualna neka Nostradamusova proročanstva za daleku budućnost.

Svako vrijeme ima svoje breme. Jedan od današnjih problema čovječanstva je u tome što se putem medija glas šarlatana čuje jače od glasa razuma, znanosti i struke. Tako obični čovjek biva zatrpan raznovrsnim informacijama na koje ne može uvijek biti imun. Jedno je jasno. Kroz povijest je bilo više stotina pokušaja da se odredi datum smaka svijeta (i bit će ih još), međutim do sada nijedan nije ostvaren jer kao što piše u Markovom evanđelju taj čas ni anđeli ni Sin ne znaju.

Najčešći scenariji propasti svijeta

Među scenarijima kraja svijeta koje spominju suvremene znanosti i umjetnost, posebno filmska, najšečće su: pandemija smrtonosne bolesti, udar asteroida u Zemlju, tsunami, supervulkan, pobuna robota, genetske mutacije,ustanak mrtvih, nuklearni rat, neplodnost, invazija vanzemaljaca, sudar s misterioznim desetim planetom...

Što je apokalipsa?

Kraj svijeta (smak svijeta) ili apokalipsa (starogrčki otkriće) označava tematski specifičan dio religiozne literature u kojoj je sudnji dan u središtu pozornosti. Proročki i vizionarski, apokalipsa najavljuje katastrofe koje dovode do "kraja povijesti" i dolazak Božjeg kraljevstva. Pojam apokalipse u užem smislu, odnosi se na grčki naziv posljednje knjige Novoga zavjeta, Otkrivenje. Osim kod raznih kršćanskih zajednica i sveti spisi drugih velikih vjerskih zajednica sadrže vizije povezane s krajem svijeta.