Novinarstvo!!!: Tri naroda, dva entiteta i jedna nametnuta zastava

Početkom 1998., točnije 4. veljače, dotadašnju zastavu Bosne i Hercegovine sa srednjovjekovnim grbom na bijeloj podlozi, zamijenila je sadašnja plava zastava sa žutim trokutom koji simbolizira granice države, i devet zvijezda koje predstavljaju europsko okružje. Budući da se političari-zastupnici Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine nisu mogli dogovoriti oko novog državnog barjaka, tadašnji visoki predstavnik UN-a za BiH Carlos Westendorp jednostavno ga je nametnuo.

Sadašnja bh. zastava, između ostalog, nametnuta je kako bi BiH mogla biti predstavljana na Olimpijskim igrama u japanskom Naganu 1998.

Važno je napomenuti kako je određeno razdoblje BiH imala nametnutu zastavu koja nije bila zakonski potvrđena sve do 2001. kada je Parlamentarna skupština usvojila Zakon o novoj zastavi dodavši samo prvobitnoj zamisli tamnoplavu boju.

Nacionalni identitet i njegove vizualne manifestacije

Nacionalni identitet je osjetljivo pitanje u životu pojedinca, pogotovu u onim zemljama u kojima na vrijeme nije završen proces formiranja države, nacije i ekonomskog sustava. Nacija nije urođena osobina imanentna svakom čovjeku, niti se ona dobiva prirodnim putem u tijeku odrastanja... Kao i svaki drugi čovjekov identitet, i onaj nacionalni mora biti naučen i dobiven. Važnu ulogu u tomu, osim obitelji i škole, igraju audiovizualna pomagala koja se ogledaju u pjesmama, himnama, zastavama, grbovima, odjeći, šalovima... Zato su nacionalni simboli bitni u formiranju jedne nacije, prepoznatljive regije pa i države...

U zemljama gdje se nacionalni identitet poklapa s državnim granicama i bojama, mnogo je lakše imati homogenu skupinu ljudi koji će se „klanjati“ nacionalnoj zastavi za vrijeme običnih svečanosti ili reprezentativnih sportskih nastupa.

Jedan od radikalnih primjera poštovanja zastave može se vidjeti u Sjedinjenim Američkim Državama gdje postoji čak i zakletva odanosti zastavi koja se promovira u većini društvenih sfera, pogotovu u osnovnim školama. Manje države koje imaju većinsko stanovništvo iste nacije također nemaju problema u „odgajanju“ novih generacija za ljubav prema državnim simbolima.

Bosanske zastave kroz povijest

BiH je jedna od onih država na svijetu u kojoj se nacionalno ne poklapa s državnim, u kojoj žive tri naroda sa svojim specifičnim nacionalnim i vjerskim obilježjima.

To je prva prepoznala Austro-Ugarska Monarhija koja je iz tog razloga za zastavu svoje nove osvojene pokrajine izabrala nacionalno neutralnu crveno-žutu boju sa starim ramskim grbom koji bi eventualno, zbog određenih povijesnih okolnosti, dao Mađarskoj pravo na raspolaganje čitavim bh. teritorijem u budućnosti. Takva zastava je, prema mišljenju ondašnjih vlastodržaca u Austriji i Mađarskoj, trebala biti prihvatljiva svima u BiH.

I za vrijeme obiju Jugoslavija, teritorij BiH je bio nacionalno neobojen. Tako je u SFRJ-u BiH bila prezentirana kao „Jugoslavija u malom“ pa je njezina zastava bila crvene boje bez nacionalnih obilježja, sa zajedničkom zastavom u kutu.

Razdoblje demokratizacije i početka rata

Padom komunizma i dolaskom demokratskih promjena, BiH je zatražila svoju samostalnost koju je na referendumu podržala apsolutna većina od 64% onih koji su izišli na glasovanje. U predvečerje rata i razaranja, tadašnje većinski bošnjačko rukovodstvo je shvatilo kako buduća zastava BiH ne smije imati nacionalna obilježja jednog od triju naroda. Zato je izabrano rješenje iz prošlosti: bijela podloga sa srednjovjekovnim grbom iz doba Bosanskog Kraljevstva. Takva je zastava predstavljala BiH sljedećih osam godina.

Grb bosanske dinastije Kotromanića na prvi pogled je djelovao kao iznimno pogodno rješenje. Simbol ljiljana nije predstavljao nijednu nacionalnu skupinu. Na ovaj način sve dominantne skupine u BiH mogle su se osjećati predstavljenima ovim barjakom.

Međutim, budući da se u ratu bošnjačko stanovništvo identificiralo s ovom zastavom, a za Hrvate i Srbe je ona predstavljala ratnu zastavu protivničke vojske i zastavu u čijoj izradbi nisu sudjelovali politički predstavnici svih naroda nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma krajem 1995., bilo je jasno da će se morati naći novo rješenje.

Kako je nastala nova zastava?

Tijekom 1997. Parlament Bosne i Hercegovine počeo je raditi na rješavanju pitanja zastave, ali se nije uspio dogovoriti oko predloženih ideja. Važno je istaknuti kako su srpski delegati imali tendenciju glasovati protiv svih predloženih rješenja, dok su hrvatski i bošnjački delegati bili voljni dogovarati se u okviru mogućnosti.

Nakon pola godine neuspjelih pregovora, krajem 1997. Vijeće za implementaciju mira, koje se sastalo u Njemačkoj, dalo je odobrenje visokom predstavniku u BiH Carlosu Westendorpu da razradi kompromisno rješenje s pravom nametanja ako ne bude dogovora.

Kako su parlamentarni dogovori još jednom zakazali, Westendorp je imenovao komisiju koja se sastojala od predstavnika svih triju nacionalnih skupina. Njima je naređeno da rade brzo, jer su se Zimske olimpijske igre u Naganu približavale, i bilo bi smiješno kad bi bh. delegacija ušetala na stadion bez državnoga barjaka.

Početna točka komisije za zastavu bila je da ona mora biti jednako pristupačna svim nacijama i okrenuta budućnosti, a ne prošlosti. Odlučili su se za dizajn koji se nije oslanjao na tradicije niti jedne nacije u bilo kojem razdoblju povijesti. Sva tri rješenja koja su predstavili Parlamentu bila su vrlo stilizirana; sastojala su se od pruga, zvijezda i trokuta. Trokut je mogao biti protumačen kao stilizirani oblik zemlje, dok su zvijezde ličile na zvijezde Europske unije, kao i tamnoplava pozadina. Boje koje bi se mogle povezivati s određenim narodima su izbjegavane, kao što su zelena ili crvena.

Nijedno od triju predloženih rješenja nije prošlo u Parlamentu da bi bilo prihvaćeno, pa je Westendorp nametnuo zastavu koja je dobila najveći broj glasova. To je bilo zamišljeno kao privremeno rješenje, a nametnuta zastava služila bi kao državna zastava Bosne i Hercegovine dok se bosanskohercegovački parlamentarci ne dogovore oko drugog rješenja.

Na svu sreću (ili žalost), zastava koja je privremeno nametnuta pred Olimpijadu u Naganu je ostala do dan danas. Međutim, od prvog dana imala je mnogo verbalnih pa i fizičkih protivnika među svim trima narodima. Danas je situacija mnogo bolja. Odrasle su generacije mladih koji u njoj vide svoju budućnost, ali ne zaboravljajući svoja nacionalna obilježja. Još da BiH dobije riječi himne… ali to je problem za neku drugu priliku...

Neki od prijedloga koji na svu sreću nisu usvojeni:

Ovo izgleda kao kakva TV animacija iz 1985.