Husein ef. Smajić, muftija sarajevski: Bez zdravih obitelji nema budućnosti na ovome svijetu

Članovi Međureligijskog vijeća u BiH krajem prošle godine na konferenciji za novinstvo proglasili su 2014. Godinom obitelji. Znajući koja je važnost zdrave i tradicionalne obitelji u današnjem društvu, odlučili smo razgovarati s jednim od članova skupštine Međureligijskog vijeća u BiH muftijom sarajevskim Huseinom ef. Smajićem.

Ef. Smajić je rođen 1952. u Tešnju. Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu završio je 1972., a potom je iduće godine upisao univerzitet Al-Azharna u Egiptu gdje je 1978. diplomirao. Djelovao je kao imam u Zvorniku i Kiseljaku. Na osnovi zakona o tzv. verbalnom deliktu iz bivšeg SFRJ-a, nekoliko godina je proveo u fočanskom zatvoru. Rješenjem Sabora Islamske zajednice u BiH 1993. postavljen je za sarajevskog muftiju. Titulu i zvanje magistra je stekao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu na temu Fehim Spaho, život i djelo.

U prostorijama sarajevskog muftijstva razgovarali smo s njim o islamskom pogledu na obitelj u društvu, negativnim tendencijama koje dolaze sa Zapada, ali i o problemima s kojima se susreću današnji bračni parovi.

Poštovani ef. Smajiću, Međureligijsko vijeće u BiH je ovu godinu proglasilo Godinom obitelji. Možete li nam reći što vas je ponukalo na to?

To pitanje je aktualno već dulje vrijeme. Mi koji nismo plaho stari, ali jako dugo pamtimo, znamo kako je BiH u zajedničkoj državi Jugoslaviji prošla kroz jedno teško stanje kada je u pitanju duhovnost svih vjera, mislim i na islam i katoličanstvo i pravoslavlje i judaizam. Kada su došle slobode od 1991. zadesio nas je raspad Jugoslavije i rat. Budući da BiH prolazi kroz tranziciju, to je jedno stanje veoma teško, pogotovu što je i postratno. Također znamo kako je u proteklom ratu i agresiji veliki broj Bošnjakinja bio silovan, a mnogo je i djece rođeno na taj način. Poslije rata je došlo do rastrojstva obitelji, a mnoge su obitelji rastavljene. Žene su otišle s djecom u inozemstvo, a muževi ostali, i na kraju nije došlo do spajanja brakova...

Sve su to određeni elementi koji su utjecali na nas u MRV-u da sve četiri vjerske zajednice  2014. proglase Godinom porodice, tj. obitelji.

Naravno, poslije rata se događaju i mnoge druge nemile situacije kao što su stvaranje izvanbračnih zajednica, povećan alkoholizam... Mi u Islamskoj zajednici moramo pridavati važnost i oblačenju muslimanki. Došlo je i do nenormalnog ponašanja mladih, naravno to je proizvod svih stvari koje sam već spomenuo, davanje sloboda, pod navodnicima, u ovom demokratskom društvu što inzistira EU. Naravno, mi u IZ slobode prihvaćamo, ali ne prihvaćamo ovo razdoblje s izraženim agresivnim ateizmom, koje se ogleda i participiranjem u vlasti onih koji su nekoć bili u Komunističkoj partiji, što se najviše ogleda u problemu vjeronauka u školama. To je samo uvod u problem i pitanje koje ste postavili, i odgovor zašto smo ovu godinu proglasili Godinom obitelji.

Obitelj je, kako se ističe, osnovna jedinica u državi. Kakav je danas njezin položaj u društvu općenito, a posebno u BiH?

S aspekta islama, obitelj je božanski inspirirana i određena institucija. Ona se nije razvijala kroz eventualni ljudski eksperimentalni proces. Ona je uspostavljena kao institucija u načinu života da bi čovjeku omogućila stvaralački rad. Ljudska rasa je produkt te institucije, a nije institucija produkt ljudske rase. Kur'an na tu temu kaže: „O ljudi, budite uvjereni poštovaoci vašeg Gospodara, vašeg Stvoritelja, koji vas je stvorio od jedne osobe, a od nje stvorio ženu, a od toga dvoga stvorio je i rasprostranio mnoge ljude i žene. I budite pažljivi u vašim obavezama prema vašem Stvoritelju u čije ime se vi obraćate jedni drugima, združeni u jednom krilu...“ (Kur'an 4:1).

Na drugom mjestu se kaže da je stvaranje čovjeka i žene i bračnih odnosa sa spokojstvom stvoreno, ljubavi i blagošću. Obitelj je opisana kao znak Božji. Institucija braka i obitelj preporučena je kao smjer Božjeg poslanika. Mi tako prakticiramo i vjerujemo.

Obitelj je dakle inspirirana institucija, jedan društveni dogovor. U BiH tradicija i islam su sačuvani kroz obitelj, barem kada govorimo o proteklih 100 godina od odlaska Austro-Ugarske Monarhije. Zato obitelji darujemo toliko važnosti. Nacionalnost je također sačuvana kroz obitelj, posebno nas muslimana u BiH. Možemo slobodno reći kako se bošnjački identitet i nacionalno opredijeljenje upravo stvorilo kroz obitelji.

Kakva je, dakle, uloga obitelji u islamu?

Kada govorimo o obitelji, ne možemo govoriti odvojeno od vjere. Vjera ustanovljava čvrste temelje obitelji. Muslimanu i muslimanki nije dopušteno da se ženi i udaje za nevjernika. Brak treba biti sklopljen među partnerima koji imaju zajednički pogled u životu i moral koji potpuno djeluje u duhu s Božjim određenjem. Postoji i pravilo da izopačeni muškarci žene izopačene žene, dok se krjeposne žene udaju za krjeposne muškarce i obratno. To je neko pravilo koje prakticiramo i u BiH. Prema tome, bračna zajednica nije jedinstveni oblik seksualnog međuodnosa, nego osnovice vjerske društvene egzistencije. Zabranjen je svaki oblik izvanbračnih seksualnih odnosa, tj. predbračni odnosi.

Muslimanska obitelj se razlikuje u odnosima i dužnostima od drugih. Ona nije samo organizirana obitelj roditelja i djece, nego je šira i okuplja tri ili četiri generacije ispod istog krova.

Koji su problemi jedne prosječne obitelji u Sarajevu na prostoru u kojem djelujete?

Problem muslimanske obitelji u Sarajevu, a i u cijeloj BiH je problem, i katoličke, i pravoslavne, i židovske obitelji. Mi dijelimo isti prostor i iste probleme ove zajednice koja je, kako smo rekli, u tranziciji. U prvom redu da bi se danas osnovala obitelj, potrebno je omogućiti  materijalnu egzistenciju.

Kada jedan mladić ili djevojka završi fakultet ili srednju školu, onda poslije toga slijedi zapošljavanje. U gradu i na selu je to malo drukčije riješeno. Ako toga nema – premda se jedan od budućih partnera zaposli – naravno tu je teško osnivati obitelj. To su problemi koje mi vidimo iz medija i iščitavamo u statistikama. To su stvari koje su problematične za sve obitelji u BiH. Materijalna pomoć roditeljima je nešto što je u našoj muslimanskoj tradiciji. Kada roditelji odu u mirovinu, u muslimanskoj praksi je da se pomaže onima koji su ušli u godine i nemaju materijalnu egstienciju. Toga je, nažalost, sve manje u našim obiteljima. U muslimanskom svijetu institucija staračkoga doma nije postojala i dandanas toga nema u nekim muslimanskim zemljama. Što to znači? Briga o starijima je vjerska obveza po naučavanju islama.

Poslije ovoga, što se tiče Sarajeva, dolazi na red neriješeno stambeno pitanje. Ova država i društvo nisu u mogućnosti omogućiti osnovne egzistencijalne stvari koje pripadaju svakom čovjeku.

Također je veliki problem što danas imamo mnoge obitelji gdje djeca prakticiraju islam, a roditelji nisu vjernici. To su neke stvari na koje mi u vjerskim zajednicama moramo računati. Kroz mektebe (pomoćna zgrada uz džamiju gdje se uči praktično i teoretski o islamu, op.a.) koji se nisu ugasili ni za vrijeme komunizma, mi moramo raditi na tomu. Jedna od pozitivnih stvari je uvođenje vjeronauka u škole.

Mnogi će reći kako se ljudi ne odlučuju za osnivanje novih obitelji zbog nedostatka materijalnih sredstava, međutim u prošlosti imamo primjere da su najbrojnije obitelji bile onda kad se najmanje imalo. Kako to objašnjavate?

U prošlosti je bio jedan red, barem u muslimanskim obiteljima gdje se točno znalo tko je domaćin u kući. Ta kuća i taj domaćin mogli su biti vrlo ili malo ugledni. Mogli su biti bogati ili siromašni. Mnogi od bogatih su imali stotine duluma zemlje ili zanate koji su se ostavljali u amanet obiteljima.

Moderno društvo je raslojilo naše obitelji. Čim se netko oženi, on pokušava živjeti odvojeno od oca, što naravno obara autoritet. Na selu je to drukčije riješeno: čim sin ili kćerka postanu punoljetni, odmah se izvode pripreme za ženidbu ili udaju. Na selu je sramota ako se netko ne oženi. U gradu je to malo drukčije, govorili smo o materijalnim pretpostavkama za brak, a tu su i nedostatci novca za školovanje djece. Sve ove okolnosti utječu i stvaraju drugu klimu što se tiče nastanka novih obitelji i rađanja djece. Tu su nama najveće zlo donijeli komunisti jer su njihovim djelovanjem mnogi vjerski autoriteti nipodaštavani, odagnani u zaborav. Sjećamo se izjava kako je sve vjersko srednjovjekovno, tako da trebamo sve to zaboraviti i ući u novo doba. Ja se sjećam pjesmica: „Uzmi sve što ti život pruža, danas si cvijet, a sutra uvela ruža.“ Sve je bilo dopušteno, a ono što je vjera tražila, bilo je nipodaštavano. Mislim da je danas taj proces nastavljen modernim životom, nudi nam sve drugo osim tradicionalnih vrijednost i upravo nam se događa to da imamo sve manje bračnih zajednica i djece u braku.

Danas se vrši velika propaganda protiv sklapanja brakova, a u tomu prednjače svjetovni mediji. Recite nam kakva je situacija što se tiče broja sklopljenih brakova u vašem muftijstvu, i koji se koraci unutar Islamske zajednice poduzimaju kako bi se mladi ljudi ohrabrili za stupanje u brak?

Ova situacija je takva kakva jest. Veoma teška politička i materijalna. Veliki broj gubljenja radnih mjesta, a uz to vrlo neodgovorne izjave političara i nevladinih organizacija. Vrlo često se čuje kako ovdje nema života. Govori se o 70% mladih koji žele otići, što nije točno. To je jedna jaka propaganda koja je antibošnjačka, antihrvatska i antisrpska. To znači da ovdje nema života. To utječe na vjersko raspoloženje, stvaranje obitelji i na očuvanje obitelji. Medijski utjecaji su negativni. Klima unutar obitelji je negativna zbog svih izjava i statistika. U BiH nemamo dovoljno jakog glasa kazati što je činiti da ljudima bude dobro. Mi muslimani kažemo kako ljudi danas ne prave razliku između halala i harama, između dopuštenog i nedopuštenog. Sve što je vjera preporučila ide u korist ljudima i cijelom čovječanstvu. Mi govorimo, ali ne dolazi do ušiju ljudi da se ne otvaraju „birtije“ pored škola, da se na nastavi govori o obiteljima i pravdi. Mi u IZ-a se borimo i preporučujemo brak kao zajednicu i budućnosti ovoga društva. Bez obitelji u kojoj se ne govori istina, nema zdrave zajednice. Uvijek govorimo kako je Muhammed a.s. rekao ljudima da se žene i da će biti ponosan na broj njihovih članova obitelji.

Svjesni smo kako je u današnjim obiteljima sve manje djece. Kako spriječiti taj trend koji očito dolazi sa Zapada i iz medija? Mogu li obitelji i dalje biti u službi života?

Obitelj je svakako u službi života, i bez nje nema života uopće. Bez obitelji nema budućnosti na ovome svijetu. Nije samo obitelj ulazak u brak. Obitelj je nešto što s vjerskim naukom, prakticiranjem vjere čini ovaj život vrjednijim. Zato u svojim obraćanjima i ovom prilikom kažem: čuvajte tradiciju. Bez tradicije ne bi bilo BiH.

Ne ateizacija društva, koja je u posljednje vrijeme vidna, i ne potpuna materijalizacija svijeta! Ne može se svijet samo s materijalne strane promatrati. Da se samo s materijalne strane gledalo, ne bismo u prošlosti imali po 5 - 6 djece... Ne bismo onda imali ovoliko ljudi u BiH.

Brak, čuvanje obitelji je nešto što je obveza kad su u pitanju islamski propisi. Ako želite dobro društvu, činite da su ljudi bliski jedni drugima, a nema bliskijih osoba od bračnih partnera.

Recite nam kakva je budućnost muslimanske obitelji u BiH?

Po našoj statistici, kad su u pitanju naši džemati i medžlisi, mi vidimo jednu svijetlu budućnost obitelji u BiH. Što je najvažnije? Najvažnije je za sve četiri vjerske zajednice sačuvati mlade ljude. Vidan je trend razvoda brakova, a to su oni koji vjeruju u brak samo kao zajednicu gdje se bolje živi. Brak je jedno iskustvo i stvaranje budućnosti ove zemlje. Bez međusobnog razumijevanja nema života, ni u braku, ni u samoj društvenoj zajednici.

Možete li komentirati referendum o karakteru braka koji se nedavno održao u Hrvatskoj?

Vrlo rado ću odgovoriti na to pitanje. Mi smo u IZ-a vrlo prijatno iznenađeni referendumom o karakteru braka u Hrvatskoj. Kada govorimo o braku u islamu, on je skoro identičan kao i u katoličanstvu. Ja samo mogu reći da mi podržavamo jedan takav događaj koji se dogodio u našem susjedstvu. Mi ćemo to na MRV-u dobro razmotriti i kada dođe vrijeme, kad se bude kod nas u BiH o tomu raspravljalo, itekako ćemo dići svoj glas protiv izjednačavanja homoseksualnih brakova s tradicionalnim brakovima.

Kako vjerske zajednice i Crkve u BiH zajedničkim djelovanjem mogu doprinijeti poboljšanju i očuvanju tradicionalnih vrijednosti?

Pametni ljudi iz vjerskih zajednica su se dosjetili da se organiziraju kroz Međureligijsko vijeće, i mislim da je to jedna pozitivna stvar koja se dogodila u BiH. Jedna od najboljih stvari koja se dogodila poslije rata. Vi znate da je jako puno kritika na račun vjerskih zajednica bilo za vrijeme Jugoslavije. Da su vjerske zajednice retrogradne, da su negativno utjecale na ljude. Iz tog razloga želimo reći kako mi vjerski predstavnici možemo sjediti zajedno, možemo ponuditi programe građanima BiH, bez obzira na nacionalno i vjersko opredjeljenje. Ono za što se zalažemo je međusobno upoznavanje. Zbog toga smo iz Sarajeva osnovali diljem BiH podružnice MRV-a gdje se naši vjerski službenici međusobno druže, zajednički nastupaju prema tijelima vlasti... Također smo uveli monitoring napada na vjerske objekte čime doprinosimo smanjenju takvih napada, njihovoj osudi i kaznenom gonjenju počinitelja. Organiziramo druženje studenata teoloških fakulteta, druženje žena vjernica po raznim gradovima u BiH. Nažalost, izražavamo žaljenje što je Pravoslavni teološki fakultet u Foči, a ne u Sarajevu gdje bi se sutrašnji imami, svećenici i sveštenici mogli više družiti i upoznavati. Mi smo kao MRV poznati i priznati u svijetu gdje smo dobro prihvaćeni. Želimo reći kako u BiH nije bio vjerski rat i kako ovdje ljudi stoljećima žive jedni pored drugih bez obzira što su različiti i nacionalno i vjerski. Ovo što nam se dogodilo, nije produkt dobrih vjernika, nego velikih politika koje su se sjatile na ovu jadnu BiH.