Jedan stari tekst... dok
nobelovac Obama hara po svijetu... dok dronovi s njegovim potpisom odobrenja ubijaju djecu, svatove i civile po Afganistanu, Pakistanu, Jemenu...dok vodi proksi ratove u Siriji, Iraku, Ukrajini sa ratnicima i terorističkim
organizacijama za koje u kongresu otvoreno traži još pola milijarde pomoći...sjetih se kako mu je protukandidat jednom bio biskup Komarica...
Nobelova nagrada se dodjeljuje svake godine osobama čiji rad,
izumi ili istraživanja doprinose čovječanstvu. Ako nekome spomenemo «Nobela» vjerojatno je prva asocijacija na uspješne
znanstvenike ili književnike. Nagrada je dobila ime po švedskom izumitelju
dinamita Alfredu Nobelu.
On je 1895. u Parizu obznanio ideju o
osnivanju fonda iz kojeg bi se dodjeljivali poticaji najzaslužnijima kako bi se
pomogao njihov rad. Budući kako je bio razočaran na koji se način koristi
njegov izum - dinamit odlučio pokrenuti fond za dodjeljivanje jednokratne
pomoći onima koji pomažu napretku čovječanstva.
Je li napravljen pravi izbor?
Prva svečanost dodjele
Nobelovih nagrada za književnost, fiziku, kemiju i medicinu
je održana na Kraljevskoj glazbenoj Akademiji u Stockholmu
1901. a od 1902. nagrade dodjeljuje
kralj Švedske i to 10. prosinca na dan kada je preminuo Alfred
Nobel. Nagrada za mir se dodjeljuje u Oslu jer su te dvije
države tada bile jedna. Imena dobitnika se objavljuju u listopadu a uz nagradu dodjeljuje
se oko milijun eura. Od osnutka fondacije Alfreda Nobela sami čin dodjeljivanja
nagrada nije uvijek bio imun na politiziranje i kontroverze međutim ovogodišnje
dodjeljivanje nagrade za mir je svojevrsni presedan. Svjetski tisak i mediji,
kao i obični ljudi su bili podijeljeni u vezi sa izborom američkog predjsednika
Baracka Obame kao dobitnika Nobelove nagrade za mir. Žiri je odlučio njemu dati
nagradu iako je od izbora za predsjednika prošlo tek 9 mjeseci, a u tom vremenu
nije učinnjeno skoro ništa vrijedno spomena, ali iskreno govoreći nije ni bilo dovoljno
vremena. Kao jedini konkretni potez novog američkog predsjednika može se
izdvojiti stopiranje gradnje raketnog štita u istočnoj Europi. U trenutku dok Amerika
u Afganistan šalje desetak tisuća novih vojnika (u medijima predstavljeno kao
logistika a ne vojne snage), dok su Američke trupe u Iraku, a bliskoistočno pitanje
nije ni blizu rješenja postavlja se pitanje je li napravljen pravi izbor.
Smjela potvrda Obamine vizije, a gdje tu
biskup Komarica?
Uobičajeno je nagrade
dijeliti zbog dostignuća i konkretnih rezultata tijekom više godina, ali ove
godine nije takav slučaj. Komitet za dodjelu je odlučio uručiti nagradu Obami
zbog velikih zalaganja za međunarodni dijalog, diplomaciju i povećanje suradnje
u svijetu za kratki period koliko je predsjednik. Običnim jezikom rečeno nije
se ponašao kao kauboj što je bio slučaj s njegovim prethodnikom. Zli jezici mogu
reći kako je dobio nagradu jer nije pokrenuo neki novi rat u zemljama trećeg
svijeta niti je oborio legalno izabranu vladu u južnoj Americi. Drugim riječima,
jednostavno je bolji od svog prethodnika i samim time je zaslužio poštovanje.
Komitet za odlučivanje
kome ide Nobelova nagrada se branio od
optužbi opravdavajući se kako u protekloj godini nitko nije više zaslužniji za
mir od Obame međutim porazno je to što se kandidati moraju prijaviti početkom
godine za nagradu a Obama je tada bio nepunih 15 dana na čelu najmoćnije sile
svijeta. Tako se slobodno može reći kako je ovo nagrada na veresiju. Sada je na
Obamu izvršen pritisak opravdanja povjerenje i svaki njegov budući korak će se još
pomnije pratiti.
«Nobel» je preuranjen i
nezaslužen, no to može "prisiliti" američki ekonomski i politički vrh
da djeluju u cilju mira. Obamini sjajni potezi su davanje novaca od nagrade u
dobrotvorne svrhe, iskaz da nije zaslužio tu čast, te okretanje prema
unutrašnjoj politici, tj. prema vlastitom narodu - rješavanju socijalnih
pitanja. Barak Obama je obranio dio kredibiliteta velikih univerzalnih ideja od
stampeda američkih neokonzervativca, ali i od njihovih saveznika u svijetu što
je ključni preduvjet za početak oslobađanja svijeta od košmara nastalog nakon
11. rujna 2001. Koliko će retoričko zalaganje za mir u svijetu, bez konkretnih
poteza na užarenim ratištima donijeti toliko potrebni prekid sukoba ostaje da
se vidi.
Veoma je problematično
kada Obamu poredimo sa prijašnjim dobitnicima ove nagrade. U prvom planu je tu
jedan Nelson Mandela (ukidanje aparthejda višegodišnja robija i mukotrpna borba);
Gorbačov (demokratizacija SSSR-a i sprečavanje nastanka anarhije u velikoj
zemlji koja je imala više od 10.000 nuklearnih glava); Majka Terezija
(podizanje svijesti o siromaštvu u svijetu, poglavito u Indiji, nakon što je
gotovo cijeli svoj život provela s najsiromašnijima); Lech Walesa (borac za
ljudska prava u Poljskoj pod komunizmom). Međutim, Obama je do prije dvije -
tri godine bio apsolutni čikaški anonimus u globalnim mjerilima, a poznat je
postao tek u kampanji za predsjednika.
Budimo lokal patriote i
upitajmo se zašto naš biskup nije dobio tu nagradu? Mons. Franjo Komarica je
bio nominiran 2004. jer se zalagao za mir i suživot u jeku najjačih sukoba na
ovim prostorima, a sam je bio žrtva terora koji je na kraju pomeo skoro cijelu
njegovu biskupiju. Tortura Karadžićevih vojnika nad njegovim svećenicima i
narodom, kućni pritvor, progonstva i ubijanja... Kako tri godine terora mogu
biti manje vrijedne od nekoliko tjedana presednikovanja SAD-om. Je li problem u
tome što se naš biskup zalagao za život od nastanka do prirodnog završetka? Činjenica
je da komisija za dodjelu nagrada više preferira liberale.
Na kraju krajeva dovoljno
je porazna činjenica za sve nas kao ljude, civilizaciju i čovječanstvo je ta da
uopće imamo potrebu dodjeljivati nagradu za nešto što bi trebalo biti prirodno
stanje u svijetu.
Nema komentara:
Objavi komentar