Godine demografskog preporoda Hrvata, utopija ili stvarnost?

Jedan tekst, više se ne sjećam je li iz 2009. ili 2010. možda prije možda poslije... definitivno utopija jer zasigurno ništa od ovoga neće biti ostvareno...samo za arhive

Pronatalitetni pokret i list «Narod» započeli su 25. ožujka akciju pod nazivom: Godine demografskog preporoda Hrvatske koja će trajati do Blagovijesti 2012. Ciljevi su više nego jasni: probuditi svijest vjerničkih roditelja te uz Božju pomoć stvoriti Hrvatsku sa sedam milijuna stanovnika. Program i ciljevi akcije demografskog preporoda sažeti su u 25 točaka, baš onoliko koliko hrvatska šahovnica ima polja. Donosimo osvrt na ovaj zaista veliki i ambiciozni plan koji bi se mogao nazvati demografskim čudom.

Glavni idejni pokretač ove akcije je zasigurno svima dobro poznat naš svećenik don Anto Baković. Ne treba ga mnogo predstavljati. Dovoljno je pogledati u njegov životopis i vidjeti o kakvom se velikanu radi. Svećenik, pisac, novinar, politički analitičar, silom prilika zidar s diplomom, urednik časopisa «Narod», jedan od osnivača Pronatalitetnog pokreta, bivši robijaš četiri puta, graditelj crkve sv. Leopolda Mandića u Maglaju, tri puta  odlikovan u Domovinskom ratu, a treba i spomenuti njegovo nedavno kapitalno djelo Hrvatski martirologij XX. stoljeća što su samo dijelovi njegovog bogatog radnog vijeka. Toliki su ispunjeni zadaci iza njega stoga se stoga s razlogom možemo pitati kako sve uspijeva stići. Razmišljajući o don Anti možemo shvatiti značenje uzrečice kako na svijetu postoje samo dvije vrste ljudi, oni koji nemaju slobodnog vremena od posla i oni koji imaju samo slobodno vrijeme i ništa drugo iza sebe.

Protiv civilizacije smrti

Svjesni činjenice kako u Hrvatskoj 357 općina ima negativni a njih samo 72 imaju pozitivni prirodni priraštaj, dok čak 100 gradova ima negativni u odnosu na njih samo 27 koji imaju pozitivni priraštaj svjesni smo važnosti ove kampanje koja je započela. To je zapravo pitanje biti ili ne biti za hrvatski narod. Ovaj program demografskog preporoda Hrvata, koji će možda neki nazvati megalomanskim, obuhvata skoro sve društvene slojeve, državne institucije, Crkvu i, grad, selo, iseljenu Hrvatsku...

Program sadrži dosta konkretnih, dobrih i skoro odmah izvodivih stavki: dječji doplatak, zabrana pobačaja, majka – državna službenica, povratak iseljene hrvatske, proračun u službi demografskog preporoda, mediji u službi naroda, stimulacija na plaću za očeve izgradnja vrtića, porez na neženje, stambena politika, klinike za neplodnost, domovi za mladež kao i nova ministarstva te državne banke. Ciljevi su između ostalog i  animiranje bračnih parova za neutraliziranje prakse «dvoje djece dosta», također podstiče svećenike u inozemstvu za propagiranje povratka Hrvata u domovinu (svećenici kao hrvatski Mojsije).

Kada se pročita cjelokupni plan i program ove široke akcije može se zaključiti kako su čak 22 točke od 25 ostvarive u relativno kratkom periodu ispunjive. Sve ono što ovisi  zakonskoj regulativi (npr. porezi i pobačaj) je moguće riješiti u Saboru jednostavnim promjenama zakona. Sasvim sigurno kako će Crkva na terenu promovirati ciljeve i programe ove akcije te će preko župnih ureda kao i sakramenata potaknuti vjernike na jedno dijete više.

Međutim kada dođemo do pitanja načina razmišljanja  te prava pojedinca ovaj projekt će naići na mnoge probleme i prepreke. Svjesni smo kako živimo u vremenu relativne slobode u kojoj nitko ne želi slušati «pametovanje» kako bolje urediti svoj privatni život i kako živjeti bez obzira što ti savjeti imaju plemeniti cilj. Znamo kako su završili svi sustavi koji su se usudili dirati u prava pojedinca i govoriti osobi kako treba živjeti. To je jedan od glavnih problema ovih 25 stavki jer bez promjene načina razmišljanja pojedinca plan ne će biti proveden u potpunosti.

Hrvatska država kulturološki pripada zapadnoj civilizaciji, stoga hrvatski narod nije imun na sva zbivanja i tendencije kojima svjesno ili nesvjesno teži zapadni čovjek: hedonizam, komoditet, uživanje u životu, pravo na privatnost, ne miješanje države u način na koji će živjeti pojedinac, život linijom manjeg otpora pa i njegovanje «civilizacije smrti» nerađanjem.

Hrvatska žena je žena 21. stoljeća bez obzira kako to ponekad značilo i dosta negativnih pojava. Hrvatska žena nije slijepa te vidi kakav je način života u npr. Švicarskoj a kakav u recimo S. Arabiji stoga većina žena ne će pristati na bilo kakve namjere o vraćanju «u kuće i kuhinje». Žene su se izborile za prava kako bi radile uz muškarce na većini poslova i imale iste plaće za isti rad. Više djece u braku bi moglo ženu ponovno izbaciti s radnih mjesta i zatvoriti u «kuhinju». Bez obzira što ovaj program nudi majkama sa četvero i više djece status državne službenice sigurno će se naići na velike opstrukcije na ovom polju. Činjenica je kako većina zemalja u svijetu nema odgovor na globalizaciju i moderne trendove pa tako ni Hrvatska, s druge strane nitko ne želi živjeti u državi kao što su  Kuba, Afganistan ili neka afrička zemlja. Tako svjetski trendovi izgledaju kao nužno zlo, a budući kako je Hrvatska dio sustava ne vidim kako se taj sustav može brzo promijeniti.

Ostvariti pojedine točke programa što prije

Pokazivanjem na zemlje koje imaju mnogo mladih stanovnika (npr. Turska) nije adekvatno jer u tim se zemljama ne poštuju demokratska načela, niti ih je u cijelosti zahvatila zapadnjačko razmišljanje stoga nisu isti uvjeti. I Turska će se naći u istoj situaciji kada poraste standard i kada u svako selo dođe zapadnjački mentalitet. S jedne strane prihvaćamo dostignuća 21. stoljeća, a s druge strane želimo da neke stvari ostanu na nivou iz prošlosti. To je neizvedivo, barem ne u sljedećih 3 godine.

S obzirom na to kako se krčme državni novci bilo bi poželjno da se usmjere na projekte demografske obnove. Barem bi se znalo kako 12% proračuna ne ide u skupocjene automobile ili dnevnice mnogih državnih službenika nego za demografski preporod. S te strane ovaj program ima fantastičnih ideja koje su se trebale  provoditi i prije nego je krenula ova akcija propagiranja demografske obnove. Sve ono što ovisi o državi može biti realizirano i realno je ostvarljivo. Država ima novaca i mehanizme za početak javnih radova (npr. vrtići i klinike). Jedan od stavki predviđa državne banke, ali ne u onom socijalističkom smislu, nego jednostavno da se banke podrede državnim interesima (u ovom slučaju interesima demografske obnove a ne uskog kruga stranaca koji gledaju kako izvući što više novaca ih Hrvatske). Posljednja dešavanja s dizanjima kamata pokazuju kako banke ipak trebaju biti pod nekim vidom kontrole države, najblaže rečeno.

Međutim ono što ovisi o pojedincu kao takvom (izoliran, pod čizmom Hollywooda i sa željom za što lagodnijim životom) bojim se kako će teško doći do pomaka ako se ne promijeni način razmišljanja, a sumnjam kako će se način razmišljanja promijeniti u tako kratkom periodu. Nitko ne želi odreći se komoditeta i lagodnog života koji je nažalost još lakši bez djece. Demografski preporod, utopija ili mogućnost provedbe? Hrvate danas ne pogađa ništa drugo što ne pogađa sve nacije u zapadnoj civilizaciju.