Zdanje nekadašnjeg konvikta Kralj Tomislav se ne koristi, vratite ga Napretku!

„Sapunica“ zvana vraćanje nacionalizirane imovine prijašnjim vlasnicima nikada nije prestala, samo se, kao kronična bolest, privremeno pritajila. Baš kada se može pomisliti kako stvari lagano idu u dobrom pravcu, pojave se zaista nadrealne odluke i potezi koji ponovno nagomilane frustracije i probleme bh. društva izbace na površinu. Najnoviji zorni primjer jest zgrada nekadašnjega Napretkova konvikta Kralj Tomislav.

 

Zahvaljujući javnom pozivu Uprave Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu koji se nedavno pojavio u Službenom glasniku BiH te dnevnim listovima o ponudi za zakup prostorija nekadašnje Očne klinike, kasnije Klinike za ginekologiju i akušerstvo, a zapravo Napretkova konvikta, ponovno je aktualizirano pitanje pravičnog vraćanja otete imovine onima kojima je realno moguće vratiti.

Povijest učiteljica života

Kako bismo objasnili sadašnji problem, potrebno je pogledati malo u prošlost. HKD Napredak je izgradnju svojega zdanja započeo 30. travnja 1914., međutim ona je prekinuta zbog Prvog svjetskog rata. Zahvaljujući upornosti Napretkove Uprave te pomoći velikog broja ljudi, a osobito sluge Božjega dr. Josipa Stadlera, konvikt Kralj Tomislav je ipak dovršen i svečano otvoren 20. lipnja 1920. Radio je neprekidno sljedeće 22 godine, a u njemu su „othranjena“ 2 943 pitomca.

U Drugom svjetskom ratu konvikt je iz sigurnosnih razloga prestao djelovati, a dolaskom komunističke vlasti zgrada je nacionalizirana 1949. što je i bila praksa za većinu zdanja koja su imala makar i najmanji vjerski i nacionalni predznak. Od tada pa sve do demokratizacije prostor konvikta je služio kao Očna klinika KCUS-a, a nakon posljednjeg rata pa sve do unatrag tri godine u njoj je bila smještena Klinika za akušerstvo i ginekologiju. Otada zdanje zjapi prazno i propada dok se oko njega, kao što vidimo, „motaju“ sumnjivi tipovi i institucije koje kao hijene žele ugrabiti tuđu imovinu ili od nje imati financijsku korist.

Zdravstvena ustanova krši vlastite odluke

Nakon što je iz nekadašnje Napretkove imovine iseljena Klinika za ginekologiju i akušerstvo, Upravni odbor KCUS-a je 24. veljače 2011., dakle prije tri i pol godine, donio odluku da se zgrada nekadašnjeg konvikta da prijašnjem vlasniku na korištenje uz simboličnu godišnju naknadu od 1 KM. Međutim, kao što se može vidjeti, ta odluka je prekršena javnim pozivom za iznajmljivanje prostora kojeg su nekoć nastanjivali Napretkovi pitomci.

Očito je da financijski interes i moć ne poznaju pravdu i pravično rješenje za nekadašnje vlasnike.

Zašto se čekalo više od tri godine na ovaj potez? Zašto se zgrada odmah nakon odluke nije vratila/dala na korištenje prijašnjem vlasniku? Sve su to pitanja koja se sama nameću.

Možda razloge koji se motaju po glavama lokalnih moćnika i uzurpatora nikada nećemo saznati, ali jedno je sigurno: tek sada HKD-u Napredak i njegovoj Upravi predstoji borba za pravdu i pravično rješenje.

Kako je riječ o prostoru ukupne površine 4 500 metara četvornih s određenom zelenom površinom te dva novoizgrađena objekta, jasno je da se radi o vrtoglavim sumama novca koje su vjerojatno i motiv. Međutim, mora se postaviti pitanje zašto se opet udara po jednom društvu s hrvatskim predznakom, i to pred izbore? Također je legitimno pitanje kako bi se sve odvijalo da je, recimo, riječ o imovini kulturnog društva s bošnjačkim predznakom koje je blisko Islamskoj zajednici?

Nema predaje, nema povlačenja

Unatoč svemu, lošoj političkoj klimi posljednjih godina, nebrizi vlasti na svim nivoima te najnovijem ekscesu u vidu natječaja o iznajmljivanju nekadašnje zgrade konvikta, predsjednik Napretka mons. dr. Franjo Topić je u izjavi za sarajevske medije istaknuo kako društvo kojemu je on na čelu neće nikada odustati tražiti svoje, kao što nikada nije odustalo još od vremena ponovnog osnivanja 1990.

Zato je 14. kolovoza sazvana izvanredna sjednica Središnje uprave Napretka na kojoj je izražena zabrinutost zbog javnog poziva KCUS-a te je, uz konzultiranje pravnika, zaključeno kako je natječaj protivan zakonu. Na sjednici je također istaknuto kako je javni poziv prouzročio šire društvene negativne posljedice te da Napredak ne želi politizirati pitanje, niti ga podići na nacionalnu razinu.

Nekoliko dana nakon sjednice, kada je šira javnost upoznata s problemom s kojim se Napredak ponovno susreo, mons. Topić je u izjavi za Katolički tjednik rekao: „Najveća šteta je što konvikt stoji gotovo četiri godine prazan. Izgubili smo nekoliko donatora čekajući da nam se ustupi. I četvrta građevinska sezona već izmiče. Nesporno je da je to, ne samo Napretkov konvikt, nego je to Napredak i gradio. Nismo ni pomišljali tražiti da nam bude vraćen dok je tu bila porođajna klinika, ali nakon njezina iseljenja konvikt je ostao prazan i cjelokupna tadašnja vlast donijela je odluku da se to ustupi Napretku. Nekoliko puta je istaknuto da je Napredak puno učinio za ovu zemlju i da zaslužuje da mu se njegovo i ustupi. Suglasnost su dali kantoni osnivači: Bihaćki, Travnički, Zenički, Sarajevski, kao i Federacija BiH. Odluku prijašnjeg Upravnog odbora od 24. veljače 2011. potvrdio je i sadašnji UO na sjednici od 28. veljače 2012. Nedobronamjerno je to negirati. Napredak jest veliki borac i radnik, ali svima ponavljamo - Napredak ne bi ništa uzeo protuzakonito i kad bi to netko htio učiniti. Pa valjda je to dokazano i u najgora ratna vremena. Ponavljamo da smo bili odustali od daljnje gnjavaže jer smo vidjeli da se rade namjerne opstrukcije iako je većina Upravnog odbora i ministar zdravstva prof. Mesihović i sada za ustupanje konvikta Napretku. Nismo željeli da se to pred izbore politizira, ali kad je raspisan natječaj, nismo imali pravo šutjeti, prevelika je to odgovornost. Radi se o zadužbini, radi se o općem dobru. Zamislite koliko je mladih ljudi dobilo kruh u ruke preko ovog konvikta! Mi ćemo i dalje nastojati svim legalnim i pravednim  ljudskim sredstvima tražiti da se konvikt vrati studentima za koje je namijenjen. Hvala svima: od američkoga Veleposlanstva, OHR-a pa dalje, i svim medijima za veliku potporu. Znamo da ćemo je imati i dalje.“

Prema dostupnim informacijama, Napredak je imao u planu obnoviti zgradu te ju staviti u funkciju kao studentski dom, no kako izgleda, od toga još uvijek nema ništa. Napredak se nije prijavio na sporni javni poziv, ali kao što to obično biva, već postoje špekulacije o mogućem zakupcu tako da je natječaj samo formalnost.

Ostaje samo pravna bitka te uključivanje viših instanci. Određene institucije su već obećale pomoć, kao što je Veleposlanstvo SAD-a u BiH, OHR, a u Napretku je odlučeno problem „iznijeti“ izvan granica BiH. Ostaje nadati se kako će uz pomoć dobronamjernih ljudi Napredak ipak svoju pravednu borbu, na zadovoljavajući način, privesti kraju.