četvrtak, 18. kolovoza 2016.

Ja sam KENIJA


Kenija je prostrana zemlja koja se nalazi u istočnoj Africi. Njezin teritorij od pola milijuna četvornih kilometara graniči s: Tanzanijom, Ugandom, Južnim Sudanom, Etiopijom i Somalijom. U zemlji živi oko 40 milijuna ljudi u 40 etničkih skupina, a najčešće se govore svahili i engleski jezik. Usprkos velikom broju etničkih skupina, najzastupljenija religija je kršćanstvo (oko 47% protestanata i 35% katolika), islam s 10%, a ostatak pučanstva pripada tradicionalnim plemenskim religijama. Kršćani, općenito govoreći, u Keniji nemaju problema, međutim teroristički upadi iz Somalije to opovrgavaju.


Za Keniju kao državu može se reći da nema pretjeranih problema kao ostale afričke zemlje, međutim njezina glavna boljka su siromašne i propale države u okružju iz koje terorističke skupine vrlo lako novače nezadovoljnike koji onda siju strah i svoje bolesne ideologije smrti svojim susjedima...
"Osim" siromaštva, lokalnog džeparenja, pljački i otimanja koje je sasvim "uobičajeno" u većini zemalja trećeg svijeta, kršćani nemaju odviše problema u svojoj zemlji od državne vlasti, niti postoje međuvjerske napetosti. Korupcija koja izjeda i dijelove Europe je veoma prisutna u ovoj afričkoj zemlji, kao i nepostojanje dobre infrastrukture, posebno u rubnim dijelovima zemlje. Kenija dakle ima klasične boljke koje su uočljive u afričkim zemljama, nekadašnjim kolonijama koje se tek uče demokraciji.

Kad Kenija dođe na male ekrane

Cinici će reći kako su najsretnije one zemlje čije se ime ne spominje na CNN-u i ostalim svjetskim TV kućama. Nažalost, nakon duljeg izbivanja iz planetarnih vijesti Kenija je opet, samo nekoliko dana prije Uskrsa, na Veliki četvrtak, 2. travnja 2015. ponovno punila stupce novina i bila u prvim minutama udarnih vijesti većine TV programa diljem svijeta. 

Tada su svijet preplavile slike stravičnog masakra 150 studenata u kenijskom gradu Garissi. Ova tragedija bila je samo jedna u nizu od onih koje potresaju ovu afričku državu kao i cijeli kontinent koji posljednjih godina bilježi porast broja kršćana. Upravo su oni nerijetko na meti udara u najvećoj mjeri somalijske islamističke terorističke skupine Al-Shabaaba za koju se tvrdi da je povezana s Al-Qaidom.

Kronologija masakra

Oružana skupina Al-Shabaaba je u jutarnjim satima 2. travnja napala sveučilište u kojem se nalazilo oko 800 studenata. Kampus je čuvala policija, ali dvojica čuvara ubijena su u prvim trenutcima napada. Maskirani napadači su se potom probili u dom u vrijeme kada studenti odlaze na jutarnju molitvu i doručak. Počeli su pomahnitalo pucati, a prestravljeni studenti su bježali glavom bez obzira. Mnogi još iz sna iskakali su iz kreveta i bez odjeće pokušavajući spasiti živu glavu. 

Teroristi su prilikom ovog masakra ubili najmanje 147 osoba, više od 70 ranili te su čak 500 studenata držali kao taoce. Nakon cjelodnevne opsade kenijska vojska predvečer je provalila u kampus i krenula u obračun s teroristima koje je ubila, ali je za to plaćena i vrlo visoka cijena ljudskim životima.

Ja sam Kenija!

Nažalost, nad ovom se tragedijom, za razliku od npr. pokolja u Francuskoj i tragičnog leta Germanwingsa, svijet samo osvrnuo i nastavio živjeti kao da se ništa nije dogodilo. Osim u Keniji, nije bilo dana žalosti, a nitko nije postao „Je suis Kenya“. Tako se još jednom pokazalo kako su životi Europljana više vrijedni te kako hedonističko društvo uopće nije zainteresirano za živote kršćana u trećim zemljama.
Skoro 150 mladih kršćana koji su samo željeli studirati izgubilo je svoje živote jer su bili "pogrešne" vjere u pogrešnom trenutku kada su vjerski fanatici iz susjedne Somalije upali na teritorij Kenije i počinili ovaj stravični zločin.

Da bi tragedija bila veća, prema iskazima očevidaca, teroristi su razdvajali muslimanske od kršćanskih studenata te tako pokazali što je zapravo njihov cilj. Istodobno sijati strah za sve one koji se žele obrazovati te ubiti kršćane. 

„Ako ste kršćani, onda ćemo vas odmah ubiti!“

Rečenica koju su islamisti izgovarali prilikom provaljivanja u studentske sobe i selektiranja žrtava je glasila: „Ako ste kršćani, onda ćemo vas odmah ubiti!“ Očevidci su govorili kako su čuli korake i pucnjeve, a napadači su pitali studente koje su vjere dok su otvarali vrata pojedinih spavaćih soba.
Kako se teroristi ne stide svojih zločina niti ih zanima politička korektnost pojedinih medija koji su lansirali vijest kako su ubijeni studenti različitih vjera, organizacija Al-Shabaab je objavila kako su njihovi borci pustili muslimane dok su ubijali kršćane. „Razvrstali smo ljude i pustili muslimane“, rekao je šeik Abdiasis Abu Musab, glasnogovornik za vojne operacije ove terorističke skupine.

Geneza problema leži u prošlosti susjednih zemalja

Kako bismo shvatili današnje izazove s kojima se Kenija susreće, potrebno je vratiti se u vrijeme hladnog rata kada većina od ubijenih studenata nije bila ni rođena.
Somaliju je vojno i ekonomski obilato pomagao SSSR, a to se naravno nije svidjelo SAD-u koji je također slao pomoć u tu regiju. Tijekom 1977. Somalijci su napali Etiopiju koja je bila SSSR protektorat.  Razlog napada nije ni bitan, a inicijator je bila američka administracija. Etiopija je bila skoro poražena kada je na scenu stupio Fidel Castro i njegovih "slavnih" 20 000 komandosa. Nedugo nakon iskrcavanja kubanski komandosi su do nogu potukli Somalijce i izbacili ih iz Etiopije. Potom je čitavu regiju zahvatila neviđena glad i pustoš. Ime Etiopije, baš kao i nigerijske Biafre, postalo je sinonim za pojam gladi i neuhranjenosti. Somalija je zahvaljujući tim događajima i dandanas propala država u kojoj vlada kaos. Najpoznatiji morski pirati od kojih strepe mnoge zemlje dolaze upravo iz Somalije, a kako vidimo, terorističke ćelije su sve jače...
Kako to obično biva u siromašnim društvima u kojima se vodi "vječiti rat", sve više mladih odbacuje ideju mira i sporog demokratskog napretka i izabire Al-Shabaab koji odmah nudi novac, poštovanje i priznanje koje se naplaćuje ubijanjem neistomišljenika. Rezultat je strjelovit uspjeh te relativno mlade organizacije koja se bori na jedini način na koji ne bi bila trenutačno poražena:  terorizmom.
Nažalost, kenijski političari su u sklopu planetarne kampanje protiv terora naivno uvučeni u sukob te je njihova vojska u nekoliko navrata upadala u Somaliju i borila se protiv Al-Shabaaba.
Rezultat je poznat, kao i u nebrojeno drugih zemalja. Višegodišnja igra mačke i miša se nastavlja tako što kenijska vojska uništi jednu ćeliju Al-Shabaaba u Somaliji, a onda za odmazdu teroristi uđu u Keniju i pobiju "nevjernike". I tako u krug...
Tko će u ovoj groznoj šahovskoj partiji pobijediti, još uvijek se ne zna. Činjenica je da sukob odgovara svjetskoj ekonomiji, a izgubili su svi Somalijci i većina Kenijaca na sjeveru zemlje koji žive u strahu od sljedećeg napada. Nadamo se kako će kenijska vojska i policija spriječiti buduće upade terorista gladnih kršćanske krvi.

Teroristički napadi iz 1998.

Kenijski glavni grad Nairobi 7. kolovoza 1998. bio je poprište krvavog terorističkog napada. U eksploziji autobombe razoreno je američko Veleposlanstvo i obližnja poslovna zgrada te je ubijeno više od 200 ljudi. Gotovo simultano dogodila se i jedna eksplozija u Tanzaniji. Za napade je bila odgovorna teroristička organizacija Al-Qaida Osame bin Ladena. Moglo bi se reći kako je ovaj napad bio generalna proba za 11. rujna 2001. u New Yorku.

Velika religijska šarolikost

Kenija je iznimno heterogena po mnogim osnovama. Zanimljivo je napomenuti kako u njoj živi i oko 600 000 pravoslavaca, 300 000 hinduista te čak 130 000 kvekera, što tu zajednicu čini najbrojnijom kvekerskom skupinom na svijetu. Ni muslimani nisu homogeni, oko 70% su suniti, 8% šijiti, a 4% ahmedije. Ahmedije su u očima drugih muslimana sektaši te su "izbačeni" iz svjetske islamske zajednice.
Nažalost, samo letimičnim pregledom preko statistika Kenije može se vidjeti sličnost s recimo Sirijom ili Balkanom što neumitno govori kako je čitava zemlja potencijalno tlo za sukob mnogo većih razmjera.

Nema komentara:

Objavi komentar