Pape svetci i blaženici kroz 2 000 godina povijesti

Jasno je kako su rimski biskupi ljudi kao i svi drugi, sa svim svojima manama i vrlinama. Uvriježeno je mišljenje kako su pape tijekom povijesti u svojem pontifikatu odražavali vrijeme u kojemu žive. Tako imamo cijeli niz svetih papa tijekom prvih stoljeća kršćanstva, neke loše i sablažnjive pape u srednjem vijeku te novije pontifikate koji su vratili čast Petrovoj stolici. Na kraju, kada se analizira Sveta Stolica kroz povijest svih 266 papa, od sv. Petra do pape Franje, njih 81 su svetci, 10 blaženici i četiri sluge Božje.

 

Zbrojivši sve, može se reći kako su svetci među papama česti budući da ih je skoro 30 posto, ili jedna trećina, proglašeno svetima. Ipak, većina uzdignutih na čast oltara živjela je u prvim stoljećima kršćanstva, dok je samo 17 papa proglašeno svetim ili blaženim, a da su bili dionici drugog tisućljeća.

I. st.

Sv. Petar, apostol (33. - 67.)

Sv. Linus, (67. - 76.)

Sv. Anaklet, (76. - 88.)

Sv. Klement I., (88. - 97.)

Sv. Evarist, (98. - 106.)

II. st.

Sv. Aleksandar I., (106. - 115.)

Sv. Siksto I. (115. - 125.)

Sv. Telesfor, (125. - 136.)

Sv. Higin, (136. - 140.)

Sv. Pio I., (140. - 154.)

Sv. Anicet, (157. - 168.)

Sv. Soter, (166. - 174.)

Sv. Eleuterio, (75. - 189.)

Sv. Viktor I., (189. - 198.)

Sv. Zefirin, (198. - 217.)

III. st.

Sv. Kalistus I., (218. - 222.)

Sv. Urban I., (222. - 230.)

Sv. Pontian, (230. - 235.)

Sv. Anter, (235. - 236.)         

Sv. Fabijan, (236. -250.)

Sv. Kornelije, (251. - 253.)

Sv. Lucije I., (253. - 254.)

Sv. Stjepan I.,             (254. - 257.)

Sv. Siksto II, (257. - 258.)

Sv. Dionizije, (260. - 268.)

Sv. Feliks I, (269. - 274.)

Sv. Eutihijan, (275. - 283.)

Sv. Kajo, (283. - 296.)

Sv. Marcelinus, (296. - 304.)

IV. st

Sv. Marcel I., (308. - 309.)

Sv. Euzebije, (309. - 310.)

Sv. Miltijad, (311. - 314.)

Sv. Silvestar I., (314. - 335.)

Sv. Marko, (336.)

Sv. Julije I., (337. - 352.)

Sv. Damaz I., (366. – 383.)

Sv. Siricije, (384. - 399.)

Sv. Anastazije I., (399. - 401.)

V. st.

Sv. Inocent I., (401. – 417.)

Sv. Zosim, (417. - 418.)

Sv. Bonifacije I., (418. - 422.)

Sv. Celestin I., (422. - 432.)

Sv. Siksto III., (432. - 440.)

Sv. Leon I., (440. - 461.)

Sv. Hilarije, (461. - 468.)

Sv. Simplicije, (468. - 483.)

Sv. Feliks III (II), (483. - 492.)

Sv. Gelazije I, (492. - 496.)

Sv. Simah, (498. - 514.)

VI. st.

Sv. Hormizda, (514. - 523.)

Sv. Ivan I., (523. - 526.)

Sv. Feliks IV. (526. - 530.)

Sv. Agapet I., (535. - 536.)

Sv. Silverije (536. - 537.)

Sv. Grgur I. (590. - 604.)

VII. st.

Sv. Bonifacije IV., (608. - 615.)

Sv. Adeodat, (615. - 618.)

Sv. Martin I., (649. - 655).

Sv. Eugen I., (655. - 657.)

Sv. Vitalijan, (657. - 672.)

Sv. Adeodat II., (672. - 676.)

Sv. Agaton, (678. - 681.)

Sv. Leon II., (682. - 683.)

Sv. Benedict II., (684. - 685.)

Sv. Sergije I, (687. - 701.)

VIII. st.

Sv. Grgur II., (715. - 731.)

Sv. Grgur III., (731. - 741.)

Sv. Zaharija, (741. - 752.)

Sv. Pavao I. (757. - 767.)

Sv. Leon III., (795. - 816.)

IX. st.

Sv. Paskal I.,    (817. - 824.)

Sv. Leon IV., (847. - 855.)

Sv. Nikola I., (858. - 867.)

Sv. Adrian III., (884. - 885.)

XI. st.

Sv. Leon IX., (1049. - 1054.)

Sv. Grgur VII., (1073. - 1085.)

Bl. Viktor III., (1086. - 1087.)

Bl. Urban II., (1088. - 1099.)

XII. st.

Bl. Eugen III., (1145. - 1153.)

XIII. st.

Bl. Grgur X., (1271. - 1276.)

Bl. Inocent V., (1276.)

Sv. Celestin V., (1294.)

XIV. st.

Bl. Benedikt XI., (1303. - 1304.)

Bl. Urban V, (1362. - 1370.)

XVI. st.

Sv. Pio V., (1566. - 1572.)

XVII. st.

Bl. Inocent XI. (1676. - 1689.)

XVIII. st.

Sluga Božji Benedict XIII., (1724. - 1730.)

XIX. st.

Sluga Božji Pio VII., (1800. - 1823.)

Bl. Pio IX. (1846. - 1878.)

XX. st.

Sv. Pio X., (1903. - 1914.)

Časni sluga Božji, Pio XII., (1939. - 1958.)

Sv. Ivan XXIII., (1958. – 1963.)

Bl. Pavao VI., (1963. - 1978.)

Sluga Božji Ivan Pavao I. (1978).

Sv. Ivan Pavao II. (1978. - 2005.)

Prvi i posljednji - Sv. Petar i Ivan Pavao II.

Prema katoličkoj tradiciji papinstvo je institucija koju je utemeljio sam Isus Krist kada je izabrao sv. Petra, vođu apostola, da bude ključar kraljevstva nebeskog i stijena - temelj Crkve. Sv. Petar je bio prvi papa, rimski biskup, jedan od 12 apostola, ribar... On je imao središnju ulogu među apostolima te ključno mjesto u ranom širenju evanđelja. Na kraju doista se pokazao »stijenom« baš kao što je to Krist prorekao. Prema predaji, umro je na križu, ali raspet naopačke jer nije smatrao da je dostojan završiti ovozemaljski život kao Isus.

Sv. Ivan Pavao II. je 264. papa, odnosno 263. Petrov nasljednik i "posljednji" svetac među papama. Karol Józef Wojtyła, je izabran za Svetoga Oca 1978. kada je sl. Božji Ivan Pavao I. umro poslije samo 33 dana pontifikata. Nakon punih 455 godina izabran je netalijan i prvi slavenski papa u povijesti. Za vrijeme svog pontifikata bio je na 104 apostolska putovanja. Među mnogobrojnim njegovim dokumentima posebno mjesto zauzima 14 enciklika, 13 apostolskih pobudnica, 11 apostolskih konstitucija i 41 apostolsko pismo...Održao je 8 konzistorija na kojima je imenovao 201 kardinala. Niti jedan se papa nije susreo s tolikim brojem ljudi: na više od tisuću općih audijencija sudjelovao je 16 milijuna hodočasnika, ne ubrajajući u to posebne audijencije i vjerska slavlja...Njegovu svetost je narod odmah prepoznao te se na dan njegove smrti moglo čuti: "Svetac odmah!"

Velike i dobre pape

Među svetim papama tijekom povijesti neke se s pravom smatra velikima, a neki su skoro pa "zaboravljeni". Svakako među velikanima treba spomenuti Grgura I. (590.-604.) koji je bio važan za srednjovjekovnu pismenost (poticao je širenje benediktinaca), umjetnost (reformirao je crkveno pjevanje i skupio zbirku kanoniziranih melodija nazvanih gregorijanski koral), poboljšao je upravu crkvenim dobrima te u svoju titulu uveo pojam "servus servorum Dei" (sluga slugu Božjih).

Jedan od "novijih" velikana je i sv. Pio X. (1903.-1914.) koji je ostavio neizbrisivi trag u povijesti Crkve. Njegov pontifikat je bio u znaku velikog nastojanja oko provođenja reforme, sažetog u geslu Obnoviti sve u Kristu. Obnova je obuhvaćala razna crkvena područja, a od samog se početka posvetio preustroju Rimske kurije, zatim je pokrenuo radove na sastavljanju Zakonika kanonskog prava. Promicao je reviziju odgoja i obrazovanja budućih svećenika, utemeljivši također više pokrajinskih sjemeništa, urešenih dobrim knjižnicama i učenim predavačima. Drugo važno područje njegova djelovanja bilo je poučavanje Božjeg naroda vjerskim istinama. Tijekom biskupske službe radio je na sastavljanju jedinstvenog katekizma. Kao pravi pastir shvatio je da je u situaciji koja je vladala u tome razdoblju i zbog pojave masovne emigracije, bio nužan katekizam na koji će se svaki vjernik moći referirati neovisno o mjestu i životnim okolnostima.

Od suvremenih svetih papa svakako valja istaknuti Ivana XXIII. vjerojatno najvećeg papu 20. st. Izabran je, nakon smrti Pija XII., kao "prelazni papa". Drugim vatikanskim koncilom pokrenuo je crkvenu reformu, a na vrhuncu Hladnog rata, nekoliko mjeseci nakon Kubanske raketne krize, objavio je iznimno važnu encikliku Pacem in Terris (Mir na Zemlji).

Manje poznati, ali ne manje vrijedni

Zanimljivo je spomenuti sv. Adeodata I. (615.- 618.) ili kako su ga zvali u njegovo vrijeme Deusdedit. On je bio prvi papa koji je koristio olovne pečate na dokumentima što je kasnije nazvano Papina bula. Sv. Martin I. (649. - 655.) je posljednji papa koji je priznat kao mučenik. Sv. Sergije I. (687.- 701.) je zaslužan za uvođenje pjevanja "Jaganjče Božji" za vrijeme mise. Sv. Grgur III. (731.-741.), inače iz Sirije, je bio posljednji papa rođen izvan Europe do pape Franje. Sv. Grgur VII. (1073.-1085.) je pokrenuo reforme te ograničio uporabu titule papa samo na rimskog biskupa. Sv. Celestin V. (5. lipnja  1294.- 13. prosinac 1294.) jedan je od nekoliko papa koji je dragovoljno odstupio sa papinske stolice, član benediktinskog reda, a osnovao je celestinski. Bl. Urban V. (1362.-1370.) je potaknuo misijski žar kroz Europu i Aziju (većina tada poznatog svijeta).

Naravno, ovo je samo kratki izbor "velikih i malih" papa svetaca koji pokazuje kako su rimski biskupi samo ljudi koji su svom poslanju nastojali što bolje djelovati u duhu vremena u kojem su živjeli. Neki su bili više uspješni drugi malo manje, neki su poznati širem auditoriju, a drugi pak ne uostalom kao i svi ostali svetci i pripadnici stada Božjeg.